Propast Cricka 14, dio peti (21. veljače 2014. godine)

>> Prvi dio ::: >> Drugi dio ::: >> Treći dio ::: >> Četvrti dio

Časno umirovljenje bilo je kao smrtna kazna za gljivare Cricka, a spletke koje su Crickovi gljivari smišljali i provodili da umirovljenje izbjegnu bile su na kraju uzrok njegove konačne propasti. Gljivari jednostavno nisu mogli zamisliti bivanje izvan komadića svemira u kojem su nekome mogli zagorčati život i vrijeme u kojem bi sobe koje su čuvali pod svojim ključem bile otvorene, a kamoli pripale nekome drugome. Za njih je to bio životni poraz, oskrnavljenje svetog gljivarskog prostora kojeg su u godinama ratova, disciplinskih procesa i drugovrsnih podmetanja izborili. Stoga su se svi nadali emeritnoj konzervaciji, koja im je omogućavala da sačuvaju praktički potpuni utjecaj na Crick, uključujući i sobe pod ključem. Jedino je mirovina zamijenila plaću, ali to gljivarima, zanimljivo, i nije bilo najvažnije.

Strasno željeni proces časne emeritne konzervacije za gljivare Cricka bio je poput prijelaza u novi život, u kojem bi njihova gljiva zablistala spektrom živih boja kakav proizvodi kvittocibin na visokoj temperaturi. Oni su tim prijelazom sa sebe skidali i ono malo nelagode koja im je preostala kad bi ih tkogod upitao išta o njihovom gljivarskom radu, a još važnije, njihovo im je novo stanje gljivara nezainteresiranog za module, projekte i znanost osiguravalo aureolu mudre neovisnosti. Kako se oni nisu više morali boriti za utjecaj (da ...) redovito su ih, kao posve nezainteresirane i uzvišeno mudre starce birali u povjerenstva koja su odlučivala o projektima i modulima. Iz te su pozicije konzervirani gljivari mudro birali one koji rade dobru gljivarsku znanost, a eliminirali one koji se bave manje važnim aspektima gljivarske znanosti, recimo objavljivanjem radova u časopisima Knjižnice.

Naravno, sve je to bilo donekle uobičajeno dok su emeritni gljivari žarili i palili po lokalnim povjerenstvima Cricka 14, no u tri se situacije, nemjerljivo važne u povijesti Cricka, dogodilo da su emeritni gljivari Cricka 14 bili izabrani u sveistrrunijska povjerenstva. Presađeni na Zemlju, njihov je utjecaj na Crick 14 postao nemjerljivo zlokobniji, a jadni gljivari i gljivarice Cricka mjesecima su sa strahom prepričavali vijesti o svojem bivšem kolegi koji je na velikoj udaljenosti postajao kao mračna sjena koja se nadvila nad svemirsku krntiju.

Najpoznatiji takav slučaj bio je izbor em. cons. ac. fung. Nimroda Nullata u povjerenstvo za ocjenu projekata prijavljenih Sveistrrunijskoj agenciji za znanost.

Slučaj ac. fung. Nullata bio je zapravo silno zanimljiv jer je njegovu emeritnu konzervaciju naredilo zemaljsko ministarstvo i to nakon holodoca koji je Nullat napisao, objašnjavajući kako su ga njegove pokvarene kolege na prevaru časno umirovili [zanimljivo, isti onaj ac. tech. Alenykky kojem je ac. fung. Tittus pisao (vidi >> dio drugi) o teškoj situaciji u kojoj se Crick nalazi donio je naredbu kojom se ac. fung. Nullat imao emeritno konzervirati, bez obzira na odluku Gljivarskog vijeća Cricka 14]. Na odluku o emeritnoj konzervaciji ac. fung. Nullata veliki je utjecaj imala i činjenica što se za njega svim dopuštenim i nedopuštenim sredstvima zalagao tadašnji gljivarski nadzornik Cricka 14, ac. fung. Ryttop Rennaal kojemu je Nullat bio voditelj gljivarske habilitacije (vidi >> dio drugi).

Zanimljivije dijelove Nullatovog holodoca ac. hist. Twen objavio je u dodatku jednom od svojih radova o propasti Cricka 14:

Kako li su samo drhtali svi oni koji su znali da su se zamjerili Nullatu ili su znali da im Nullat zamjera makar ne bili imalo krivi! Kako li su samo drhtali kad ga je svojom veličanstvenom voljom ac. tech. Alenykky prvo časno emeritno konzervirao, a onda imenovao u povjerenstvo za ocjenu sveistrrunijskih projekata! I imali su pravo. U ta dva mjeseca zemaljskog stolovanja, em. cons. ac. fung. nepogrešivom je i uzvišenom gljivarskom mudrošću dodijelio projekte onima koji su mu ostali vjerni (naravno, prvo svom dobrom i vjernom ac. fung. Ryttopu Rennaalu), a odbio module i projekte svim onim piksiebenerima koji su se usudili da mu se suprotstave, makar samo i time što su ga prestali dopisivati na članke koje nije ni pročitao.

Bilo je to veliko čišćenje Cricka 14 i konačna propast svake nade da bi se išta na njemu moglo promijeniti nabolje. Ac. fung. Tittus uzalud je pisao žalbe i objašnjavao kako je cijeli proces cirkus i gigantski sukob interesa. Naravno da je bio sukob interesa, tako se to na Cricku oduvijek radilo. Jadni Tittus bio je jednostavno i neizlječivo glup. Usprkos svim radovima koje je objavio u Knjižnici.

Crick 14 je propao, a em. cons. ac. fung. završio je svoj zemaljski put mnogo ljepše.

Em. cons. ac. fung. Nullat umro je od srčanog udara samo dva dana nakon što je svojim mudrim djelovanjem uspio iskorijeniti svaki otpor na Cricku. Dogodilo se to u ekstazi, u razgovoru s jednim emeritno konzerviranim kolegom kojem je Nullat pokušavao predočiti što se upravo na Cricku događa. Dočaravajući svom kolegi jad, čemer i bijes onih koje je uništio toliko se uzbudio da je njegovo mudro gljivarsko srce puklo.

Barem je umro sretan. Konačno je vratio dug koji je zapisivao godinama. Zapisano u gljivama.

Nastavit će se ...

>> Prvi dio ::: >> Drugi dio ::: >> Treći dio ::: >> Četvrti dio

Pročitajte više SF postova u >> arhivi.

Zadnji put osvježeno 27. veljače 2014. godine