Vodene vedute: Rab, 21. veljače 2014. godine

Na jednom posebnom mjestu, "preko puta" Supetarske Drage na Rabu, s pogledom na Šailovac, Sridnjak i Maman. Lijep komad ravne
stijene pored postupnog ulaza u more. Krupniji šljunak. Tamo sam proveo mnogo jutara i poslijepodneva, uvijek nanovo iznenađen
bojom narančastog neba kad je trebalo krenuti. Uz strmo brdo pa do ceste.
Na Rabu smo se znali kupati i negdje pod Barbatom. Spustili bismo se kroz mirisne teritorije od ljekovitih trava pa sve do uskog
komadića obale s pogledom na Dolin. Tamo smo dolazili uglavnom zbog mirisa - drukčijeg na dolasku i na povratku.
Loparske plaže nikad nisam zavolio. Kod Lopara volim što tamo otok izgleda kao niz prevrnutih sladolednih korneta. Trajekt
iz Valbiske polako pristaje.
Pješačili smo do Kampora. Tamo je bio fašistički logor. Pitam se da li je tada bilo i ovih prekrasnih gigantskih borova. Mekani i
slatki pinjoli u šišarkama. Hodamo pored već propalih ploča s imenima. Na ulazu je grm lovora. Otkinuli smo grančicu.
U Kamporu je i Psihijatrijska bolnica Rab. Mnogo ljudi koji hodaju neposredno uz ogradu. Puše. Jedan od njih maše i smije se od
uha do uha. Nadam se da im je tu dobro.
Jedan put smo se izgubili na Kalifrontu. Treba proći pored Kampora i posve niskog dijela otoka gdje se more polako prikrada kopnu i
gdje caruju ptice i šaš. Dugi hod od kojeg su me zaboljele noge. Na Suhoj Punti je uvijek gužva.
Budi nas miris peciva. Ustajemo gladni, ali pecivo nas ne zadovoljava. Miris mu je neizmjerno bolji od ukusa. Spuštamo se od Palita do grada.
Sladoledni kup "klaun" s pogledom na trg i rapske zidine. Čitam novine koje sam upravo kupio na kiosku. Penjemo se uz stepenice, prema
gradskom parku Komrčar. Slava >> Pravdoju Beliji ! Otamo negdje, iz blagotvornog
Pravdojevog hlada, s ruševne kule, gledamo prema gradu. Četiri rapska tornja (iznad). Danas ćemo se spustiti na gradsku plažu. Zajedno s
penzonerima u brljugu sumnjive čistoće.
<< Vodene vedute: Mokrice | Propast Cricka 14, V >> |
Zadnji put osvježeno: 21. veljače 2014. godine.