Propast Cricka 14 (14. siječnja 2013. godine)

Orbitalna znanstvena postaja Crick 14

Česti turisti na putu za hotel "Feelin' High" na Mjesecu poznavali su taj stari komad gigantskog orbitalnog smeća koji nije bio u uporabi već stotinu godina. No nitko od njih nije znao da je na raspadajućoj orbitalnoj postaji nekad bio prestižni Institut za istraživanje kvittocibinskih gljiva za svijanje prostor-vremena - Crick 14. Njegova nekadašnja slava, koja je milijunima hrabrih svemirskih pionira omogućila da odu i da se ne vrate, propala je kao što su propali i njegovi solarni paneli i kotač za umjetnu gravitaciju. Na to je propadanje prije nešto više od sto godina proročki upozoravao ac. fung. Borgio Tittus čiji je dopis Gljivarskom Akademskom Vijeću Cricka 14 pronađen u Crickovoj arhivi:

Naime, instituti ne moraju nužno opstati. Za sve one koji misle drukčije projicirat ću mentalnu sliku koja me muči već godinama. Slika je to raspadnutog Cricka 14, mjesta koje je nekad bilo naš institut s primislima o primijenjenoj znanosti. Upravo ove godine trebamo dostojno i veselo proslaviti 50 godina koje je ovaj institut preživio. No Institut treba preživjeti i idućih 50 godina, idućih barem 100 ako se mene pita. Biološka je činjenica da će naš institut u tom periodu živjeti od znanstvene djelatnosti nekih drugih ljudi. Nekih ljudi koji su danas relativno ili posve mladi, a možda i nekih koje još nismo upoznali. Stoga treba vidjeti kako danas pripremamo teren za tu buduću znanstvenu djelatnost.

Nitko u Gljivarskom Vijeću nije, naravno, ozbiljno shvaćao ac. Borgia. Bio je on, ipak, posve zelen, novajlija nenaviknut na veličanstvenu vlagu i plijesan Cricka 14 koju su, mnogo stariji članovi Vijeća, udisali već skoro od početka Cricka.

Orbitalna znanstvena postaja Crick 14, detalj

Stotinu godina nakon propasti Cricka 14, gotovo se nitko više i ne sjeća ni što su znanstvenici Cricka radili, ni zašto je Institut propao. No, istražujući za potrebe svoje disertacije povijest uporabe gljiva za svijanje prostor-vremena, ac. hist. Toan Twen otkrio je djeliće zaboravljene Crickove priče. Za to je on hrabro riskirao tajnim odlaskom na olupinu kojoj je već desetljećima bio zabranjen pristup. Iz memorijskih jezgara uspio je spasiti dijelove arhive Gljivarskog Vijeća.

U toj je arhivi bilo svega: tehničkih izvješća, alternativnih kvantno-gravitacijskih modela dugodosežnog boranja prostor-vremena, nešto detalja o financiranju Cricka 14, ali sve te podatke daleko su nadmašili zapisnici sa sjednica Gljivarskog Vijeća. Holografski zapisi oživjeli su pred ac. hist. Twenom pesimističnog, ali hrabrog Borgia, podmuklog i sivookog ac. fung. Doromira Zebrisa, uvijek nasmiješenog i uvijek spremnog na podvalu ac. ac. fung. Horuna Rutloga, a pogotovo zlog, poluludog i potpuno zbunjenog ravnateljskog nadzornika postaje ac. fung. Ryttopa Rennaala.

Orbitalna znanstvena postaja Crick 14, detalj 2

Priču o propasti Cricka 14 i o glavnim glumcima te sramotne predstave ac. hist. Toan Twen nedavno je objavio u najprestižnijem povijesnom časopisu Knjižnice, Nature - History, a njegovoj maestralnoj rekonstrukciji dezintegracije znanstvene zajednice Cricka 14 posebno je pomoglo pismo ac. fung. Borgia Tittusa Glavnom Znanstvenom Tajnovitom ac. tech. Tatti Alenykky. To je pismo u memorijskim jezgrama bilo posebno šifrirano i očigledno u njih pohranjeno bez poštovanja protokola Pohrane, a skoro sigurno i bez znanja njegovog autora.

A pismo koje je ac. hist. Toan Twen uspio gotovo u potpunosti rekonstruirati glasilo je ovako:

Nastavak: >> Drugi dio.

Pročitajte više SF postova u >> arhivi.

<< Haiku o djetetu-Budi Vatrogasci >>

Zadnji put osvježeno 14. siječnja 2013. godine