Haiku o suncokretu (05. veljače 2012. godine)
polja suncokreta:
suncokret.
(Basho, na hrvatski preveo A. Šiber prema engleskom prijevodu u HAIKU, An Anthology of Japanese Poems, Stephen Addiss, Fumiko Yamamoto and Akira Yamamoto, Shambhala publications Inc, Boston, 2009)
Koji je pravi suncokret? Onaj u polju suncokreta ili onaj jedan preko puta? U engleskom prijevodu ovog haikua odgovor
je jednoznačan - onaj preko puta (Across the road from a field of sunflowers: a sunflower). Naime, suncokreti u
polju i nisu pravi suncokreti oni su polje suncokreta, tj. čine
entitet kojemu je suncokret samo pridjev, a ne subjekt. Preko puta (tog) polja suncokreta (je pravi) suncokret.
Pitam se može li se jednaka jezična interpretacija primijeniti i na Bashov original (vidi zabilješku na dnu teksta).
Ako može, onda njegov haiku veliča
individualnost, outsiderstvo - tek je suncokret preko puta polja suncokreta pravi suncokret, tek kad se izdvojimo iz
mase postajemo ono što jesmo po sebi (suncokret), a prestajemo biti ono što masa jest i ono što ona definira (polje).
Istočnjačke kulture se često doživljavaju kao unifomirane, feudalne, kulture u kojima je identitet pojedinca podređen
"interesu" skupine ili tradiciji. >> Bashov haiku govori da o istoku
ne bismo smjeli tako razmišljati. Na istoku možda ima mnogo polja suncokreta, ali ima i suncokreta!
Pišem ovo, a stalno mi naviru primjeri. Evo, na primjer fenomenalan
film Akira Kurosawe (suncokret), >> Pijani anđeo u kojemu se
glavni junak svim silama bori protiv japanske tradicije i onoga
što okolina smatra poželjnim i dobrim. Glavni junak je, inače, okorjeli pijanac, ali osoba iznimnih kvaliteta. Pijani
suncokret. Siguran sam da su zbog tog filma Kurosawu u Japanu prezirali i mrzili.
Pada mi na pamet i >> Ryunosuke Akutagawa
čiju sam zbirku priča u prijevodu pokojnog Vladimira Devidea nedavno pročitao. Vrhunski inteligentan čovjek koji je prezirao
ljude, uključujući i samog sebe. Ubio se u svojoj 35. godini ostavljajući iza sebe jedno od najčudnijih i najinspirativnijih
pisama koje sam ikad pročitao. Suncokret.
A ne smijem, naravno, nikako zaboraviti Li Tai Poa ili >> Li Baija, lutalicu poput Bashoa i okorjelog pijanog anđela. Evo njegove pjesme, Buđenje iz pijanstva na proljetni dan u engleskom prijevodu Arthura Waleya (preuzeto s Wikipedije):
Life in the World is but a big dream;
I will not spoil it by any labour or care.
So saying, I was drunk all the day,
Lying helpless at the porch in front of my door.
When I woke up, I blinked at the garden-lawn;
A lonely bird was singing amid the flowers.
I asked myself, had the day been wet or fine?
The Spring wind was telling the mango-bird.
Moved by its song I soon began to sigh,
And as wine was there I filled my own cup.
Wildly singing I waited for the moon to rise;
When my song was over, all my senses had gone.
Zanimljiva je rečenica u članku o Li Baiju u Wikipediji koja kaže: "Li Bai je bio zapažen zbog svog majstorstva u formi lushi ili "reguliranom stihu", najzahtjevnijoj formi stiha tog vremena: međutim, on je bio posebno zapažen zbog uspješnih kršenja njenih strogih pravila".
Ne volim stereotipe o narodima i kulturama. Veličina pojedinaca ih uvijek razbije, ali je problem što se različite kulture
ne poznaju dovoljno, a pogotovo ne poznaju pojedince iz drugih kultura, tj. suncokrete preko puta susjednog polja suncokreta.
U stvari, suncokret preko puta i
"njegovo" polje često ignorira, potcjenjuje i mrzi. Sjeme mu se zatrlo!
Ovo je šesti u nizu postova o haikuu. Evo i prethodnih pet:
- >> Akahitova waka
- >> Haiku krijesnice
- >> Snježni haiku
- >> Haiku o boru
- >> Haiku o skupljanju školjaka
ZABILJEŠKA: "Umetanje" i čitanje značenja u haiku poeziji može biti pomalo sklisko. Evo što je John Cage u jednom intervju rekao o tome: (moj prijevod iz knjige Richarda Kostelanetza, Conversing with Cage, Routledge, New York, 2003)
KOSTELANETZ: Kako to?
CAGE: U pisanju haiku pjesme, koja je kao što znate samo pet, sedam, pet slogova, postoji tako malo ideja. Primjer je: "Matsutake ya / Shiranu ko no ba no / Hebaritsiku", što je "Gljiva / neznanje, list drveta/ ljepljivost". To je sve što je u toj pjesmi. Pjesma je od Bashoa. I što ona znači? R. H. Blythe je prevodi: "List nekog nepoznatog drveta zalijepljen na gljivu."
KOSTELANETZ: On umeće mnogo sintaktičke povezanosti koja ne postoji u originalu.
CAGE: On to mora; on je na to obvezan. Ali sad ne znamo što je Basho mislio. Moguće, "Gljiva ne zna da je na njoj zalijepljen list."
KOSTELANETZ: Postoje svakojake vrste poveznica koje prevoditelj ili čitatelj može umentnuti između Bashoovih riječi.
CAGE: Mnogo njih.
Za više postova o haiku poeziji, pogledajte >> arhivu.
| << Listovi | 3 kg jabuka >> |
Zadnji put osvježeno 05. veljače 2011. godine