Oko Kranjske Gore i još malo 2 (14. kolovoza 2015. godine, materijal iz 6.-10.8.2015.)

Svaki komad zemlje trebalo bi osjetiti pod stopalima da ga se stvarno upozna. Ne stigne se nažalost obići cijeli svijet i biti svugdje.
To zapravo znači ne biti nigdje. Peking, Šangaj, Boston, Tokio, Dubai, Moskva. Biti u Madridu. >>
Sletjeti zrakoplovom ili živjeti flamenco? Što je Madrid za nekoga tko nema pojma o Madridu?
Čak i oko Kranjske Gore potrebno je malo varati. Ne stignemo sve osjetiti stopalima pa se u kasno popodne odvezemo u Rateče. Pogled (iznad) je
najljepši pod mjesnom crkvom (ispod). Iz nje nakon mise izlaze mještani, a ljubazna gospođa kaže nam da je Gozd Martuljek lijep, ali da je Rateče ljepše. I
da se u njemu zdravije spava.

U Podkoren smo došli u najvrelije doba dana. U sjeni ogromne lipe u središtu sela očajnički tražimo svježinu u mirisima što ih donosi slabi lahor. Pokošena trava. Prolazi zeleni traktor s crvenim kotačima (ispod).

Iznad Podkorena (ispod) vodi cesta prema Villachu / Beljaku.

Kod Podkorena je i zaštićeni krajolik Zelenci. U Zelencima izvire Sava Dolinka. O Savi na obavijesnoj ploči pored Zelenaca piše:
Zelenci su muzika boje (ispod) i to ne samo zelene. Voda je čista toliko da djeluje gotovo nematerijalno, kao prozirni duh vode koji zatreperi kao struna kad vjetar prebire po njegovim raskošnim bojama.

Sviraju i zelenačke pastrve (ispod). Njihova glazba je uglavnom spori i otužni čelo, koji šizofreno prelazi u violinski vrisak kad pokoja rabijatna pastrva
iskoči iz vode. Mogu li pastrve biti sretne? Ako mogu, onda su Zelenci idealno mjesto za njihovu sreću.
Milijuni malih duga plešu po dnu (ispod). Strogo govoreći, >> radi se o ovisnosti indeksa loma vode o valnoj
duljini svjetlosti (recimo, ala Cauchy), ali to mi na ovom mjestu zvuči nekako pregrubo.

Iza slovensko-talijanske granice, prema Tarvisiju (Trbižu) cesta propada i krajolik gubi svoju planinsku veličanstvenost. Svejedno, i s talijanske
strane se dva-tri kilometra lijepo vide gore (ispod). Mačka lovi u travi.
Casa Alpina "Pri sestrah". Eto ti Italije, zvuči isto kao i Slovenija.

Blizu Kranjske Gore je jezero Jasna (ispod). Svi turisti valjda znaju za njega. Uzjašu na kip kozoroga pa se fotografiraju.
Djevojke u dresovima s državnim oznakama Bosne i Hercegovine prolaze uz cestu. Obilazimo ih pored male hidroelektrane zbog koje je jezero i sagrađeno.

Jezero puni rijeka Pišnica (ispod). Raspravljamo o tome može li Pišnica konkurirati Soči po boji koja je koncentrat neba. Ja ipak više volim Soču.
Odrasli se sunčaju, a djeca gacaju po vodi. Hladna je.

Od jezera Jasna vodi cesta prema prevoju Vršič, a samo 4 km od jezera nalazi se ruska crkva (ispod). O Rusima, Vršiču i ruskoj cesti
>> pisao sam prije više od tri godine kad sam zadnji put bio ovdje.
Pred kapelicom je grob neznanog vojnika. Na obavijesnoj ploči pred crkvom između ostalog piše (moj prijevod):

Sladoled u Kranjskoj Gori na kraju dana. Figov poliv i cimet. Pada noć. Turisti se okupljaju uz odličnu skupinu glazbenika u suknjicama, od
kojih je jedan Slovenac (ispod). Slovenac svako malo objasni, pola na slovenskom, a pola na engleskom, nešto iz abecedarija keltske glazbe.
Odlični su, ali bili bi još bolji da imaju pjevačicu. Crvenokosu Irkinju. Mná na hÉireann. Ili barem crvenokosu Slovenku.
>> S glasom Kate Bush iz mladih dana. Sad sam pretjerao.

<< Oko Kranjske Gore i još malo 1 | Oko Kranjske Gore i još malo 3 >> |
Zadnji put osvježeno 14. kolovoza 2015. godine