Morska spilja (O magnum mysterium), kolovoz 2009. godine
Kad sam načinio prvu verziju pomislio sam dvije stvari: a) previše je patetično i b) podsjeća na religioznu umjetnost (najviše zbog galeba koji svojim kričanjem kao da navješćuje nešto, a i voda je nemirna).
Zbog druge pomisli dao sam i podnaslov slici, a donekle i zbog tajne o tome što se nalazi ispod vode (O magnum mysterium... O velike li tajne...). Što sam duže gledao, to sam manje htio promijeniti bilo što (poslije sam ipak promijenio ...).
Tragovi žute, zelene i crvene boje, pogotovo u donjem lijevom kutu slike potječu od algi i spužvi na dnu spilje. Ostatak boje dolazi od ovisnosti indeksa loma o valnoj duljini svjetlosti. Stoga se bijela boja razdvoji u spektar - ovaj efekt se često može vidjeti uz vodu, pogotovo ako ste pažljiv promatrač. Za alge sam se inspirirao i informirao člankom M. Arko-Pijevac et al, "A submarine cave at the island of Krk" , Nat. Croat. 10, 163 (2001). Dno spilje u mojoj konstrukciji komadića svijeta pokriveno je algama amphiroa (otud crvenkasto-ljubičasti tonovi), padina pavonica (smeđe, sivo, bijelo) i sitnim zelenim algicama (valonia utricularis, ...) te spužvom axinella damicornis (žuti tonovi). Načinio sam i codium bursa-u, ali mi je bila nekako surealno zeleno-plava pa je nisam iskoristio za podlogu (premda izgleda prekrasno... možda drugi put).
Moja verzija amphiroe (rigida? ali crvenija...)
Moja verzija axinelle damicornis
Moja verzija codium bursa-e
S obzirom da vidimo dno, u naše oko dolazi zraka koja se barem dvaput slomi na površini vode: prvi put na ulazu u vodu, reflektira se od dna, te se opet slomi na izlazu iz vode i nastavlja put prema oku. U svakom slučaju, Fresnelove jednadžbe kažu da je refleksija svjetlosti koja upada okomito na površinu vode (upadni kut od normale je nula) samo 2-3 % (97-98% je dakle transmisija - zato se i vidi dno), dok je refleksija za svjetlost paralelnu površini vode 100 %. Zanimljivo je da je to približno točno za "stvarnu" vodu iz "stvarnog", a ne konstruiranog svijeta. U mojoj konstrukciji svijeta, Fresnelove jednadžbe su očuvane u smislu da je suma transmisije i refleksije 100 %, ali je refleksija za okomiti upad 20 % (umjesto 2-3 %). Moderni raytracing software je u stvari odličan optički laboratorij. Izračunati lom i refleksiju svjetlosti kroz uzburkanu masu vode je kompleksan posao.
Ova slika sadrži i kaustičke efekte (tj. strukture u intenzitetu reflektirane i refraktirane svjetlosti koje se vide na objektima). Najbolje se vide na "ulazu" u spilju, neposredno iznad vode.
Šteta je što se toliko solidno modeliranih objekata uopće ne vidi ispod površine, osim što daju nešto boje, ali zbog toga se i radi o velikoj tajni...
Ali... Bez obzira na sve, bez obzira na činjenicu da naša znanost ne opisuje svijet po sebi, nego samo naše znanje o njemu, bez obzira na utjecaj promatrača i subjektivne elemente koje u opis prirode unose relativnost i kvantna mehanika. Bez obzira na sve to, s čime se čak mogu i složiti ... vi i dalje, nesumnjivo, vjerujete da postoji nešto što bismo mogli nazvati "objektivnom" stvarnošću, da postoje nekakve zakonitosti na kojima je svemir utemeljen. Možda te zakonitosti nemaju mnogo zajedničkog s našim doživljajem istih, ali svakako postoje? Vi morate vjerovati u to, jer, inače ... kako biste se uopće bavili znanošću? (odlomak iz Problema promatrača, dvadesetpeto poglavlje, dio razgovora između studentice iz Slovenije i profesora).
NADOPUNA (14.8.2015.): Slike ovog projekta u većoj rezoluciji te u nekoliko varijanti možete pogledati >> OVDJE.
| << Klauster | L svijet >> |
Zadnji put osvježeno: 14. kolovoza 2015.