Leonardova kosa, 06. studeni 2009. godine

Radi se o još jednoj slici inspiriranoj Leonardovim djelima, a nazvao sam je Leonardova kosa. Krhke, vlaknaste biljke (izmišljene), možda neki rođaci vlasulja kao da se njišu u laganoj morskoj struji. Pješčano dno, ali dubina nije velika, što se može naslutiti po tragovima svjetla (kaustika) po dnu i boji. Svjetlost sugerira podvodnost, razlog tome je što su bliži objekti znatno svjetliji, a dalji tamniji što je posljedica raspršenja i apsorpcije svjetlosti u vodi. Pomak prema plavom je djelomično zbog absorpcije medija, a djelomično od ambijentalnog utjecaja neba (ne vidi se izravno, ali donosi boju sceni). Nedostatak izrazitih sjena sugerira da su svi objekti neizravno osvjetljeni, manje više sa svih strana slično (zbog raspršenja). Opet mnogo fizike i optike, koja na kraju nije toliko važna koliko sama slika. Ako vrijedi ...

Dobio sam priliku i da iskoristim model alge codium bursa-e (iznad), već prije pripremljene za scenu morske spilje ali neiskorištene do sad. Boja je možda pomaknuta prema plavom (cyan) za nijansu više nego što bi trebalo biti u "stvarnosti". No otkud ime slici, zašto baš Leonardova kosa?.

Inspiracija je došla ponovno iz da Vincijevih djela, a najprije mi je zapala za oko Leonardova skica (iznad) biljke čiji je latinski naziv Ornithogalum umbellatum. Čini se da se kod nas ta biljka naziva ptičje mlijeko (?), a na engleskom govornom području i star of Bethlehem. Leonardo u svojoj skici daje tankim vlaknastim listovima biljke dodatni pokret, nekakvo vrtloženje i vijuganje koje izgleda namjerno stilizirano, iako ne oduzima mnogo vjernosti prikaza. Uzorak koji Leonardo sugerira u ovoj biljci sličan je vrtlozima u turbulentnom toku vode koje je on mnogo puta skicirao i proučavao u raznim okolnostima (slika ispod).

Kao što rekoh, ne samo skicirao, nego moglo bi se reći i proučavao, jer Leonardo studira kako se tok i vrtloženje vode mijenja ovisno o postavljanju prepreke (najveća strana prizme okomita ili paralelna toku, vidi ispod). Po tome je Leonardo poseban - on u studijama za svoje slike daleko nadilazi raspon interesa tipičnog slikara, on želi znati što se s objektima i fenomenima koje slika događa u raznim okolnostima, njega ne zanima fiksirani, prototipni prikaz turbulentnog gibanja vode, on hoće znati kako to ovisi o rasporedu stijena koje priječe tok. Po tome je Leonardo znanstvenik. Ali i savjestan i dobar slikar, naravno.

Kako god, vlaknaste vodene mlazove Leonardo vidi i na drugim mjestima, pa čak i u vlastitoj kosi. Na (navodnom, ali rekao bih vjerojatnom) autoportretu na slici ispod, vidi se kako stilizira vlastitu bradu i kosu, opet slično vrtložnim fenomenima u turbulenciji i listovima Ornithogalum umbellatum-a.

Eto, zato se slika zove Leonardova kosa.

NADOPUNA: (12. lipnja 2014.) Čitam "Leonardo da Vinci: Notebooks", Oxford World's Classics, novo izdanje iz 2008. godine. Leonardo izravno spominje vezu između kose i vode. Evo što kaže (moj prijevod):

Zadnji put osvježeno: 12. lipnja 2014. godine.