Sat baroka (14. prosinca 2013. godine)

Jednom tjedno, recimo četvrtkom, volio bih pogledati i poslušati sat dobre barokne glazbe. Emisija bi mogla ići, recimo, na trećem programu Hrvatske radio televizije, a svaki četvrtak mogli bismo poslušati nešto od baroknog blaga u izvedbi npr. kvarteta - recimo dvije violine, bas viola ili čelo i čembalo. Kvartet bi mogao imati i pridodanu članicu koji bi bila neka vrsta "moderatorice". Ta bi moderatorica mogla, naprimjer, neupućenoj publici objašnjavati elementarne stvari vezane uz program koji se četvrtkom izvodi: od instrumenata, preko strukture baroknog concerta, pa od geografsko-povijesnih okolnosti u kojima nastaje barokna glazba do veze glazbe i religije, sve do velikana baroka, od Corellija pa sve do danas, recimo onog "fingiranog" baroknog glazbenika koji radi filmsku glazbu, Michaela Nymana.

Uh, bilo bi tu materijala za mnogo četvrtaka, a u posebnim okolnostima, recimo oko Božića, mogle bi se organizirati i specijalne emisije gdje bi hrvatski zborovi izvodili glorije, muke i oratorije. Bilo bi to fenomenalno. Melem za ovo ludo i površno vrijeme.

Zamislite sad kakve bi mogle biti reakcije gledatelja na ovu emisiju bile na raznim forumima, blogovima, facebookima i twitterima. Nije za to potrebno mnogo mašte. Kako je za poimanje glazbe općenito, a pogotovo barokne glazbe, potrebno i malo duha, a kako duha sve manje ima, broj gledatelja kojima bi emisija išta značila bio bi, nažalost, mali (pored obitelji i prijatelja glazbenika i voditeljice). Ostalima (doduše, uglavnom neiskusnoj omladini koja visi po bespućima Mreže i ostavlja komentare) bi emisija bila "grozomorno dosadna", "intelektualno preseravanje", "pogledali bi je jednom i nikad više", a ako bi išta od emisije zapamtili bila bi to neka površnost. Na primjer, pogrešna boja džempera violiniste ili grozna frizura čembalistice.

Ne bi se, dakle, radilo o komentarima na slabu izvedbu sonate ili concerta, na prebrz tempo u Allegro stavcima, na preslobodnu interpretaciju dinamike u prijelaznim sekvencama. Ne bi se "umni" komentatori bunili što odabrani glazbeni profesionalci ne mogu izvesti neke od bisera baroka, npr. Sammartinijev concerto u F (za to im nedostaje vrsni flautist). Ne.

Pa dobro, Sammartini i nije baš za svakoga. Kako reče stara pokvarenjačina (i ljubitelj baroka) Bukowski,

Inače, o baroknoj glazbi sam pisao već nekoliko puta na "Konstrukciji stvarnosti":

• >> Sveti Salvador na Cresu - tekst o pješačenju do Sv. Salvadora na Cresu, ali i o Vivaldiju
• >> Glazba za banane - strip o glazbi koju puštaju bananama da brže rastu.
• >> Zašto volim Vivaldija - neozbiljan tekst o Vivaldiju za početnike

Zadnji put osvježeno: 14. prosinca 2013. godine