... postotak uspješnosti prijave znanstvenih projekata smanjio se na 10 % ili čak i manje u nekim zemljama, što znači da znanstvenici u prosjeku moraju predložiti deset projekata da bi jedan od njih bio financiran. Ovo prisiljava mnoge od njih da provode mnogo vremena i energije pišući projekte umjesto da razmišljaju o istraživanju ili ga provode. Još gore, sve je jasnije da povećana kompeticija za financiranje i pozicije urušava integritet znanosti što dovodi do očajnih istraživača koji varaju u istraživanju. Temeljna istraživanja su posebno teško pogođena zbog općenitog poticaja da se sredstva za istraživanje usmjere prema "korisnim" studijama s više praktičnih primjena.

Gotovo nitko se više nije bavio istraživanjima vođenim željom za spoznajom – traženjem Istine. To se smatralo reliktom zabludjele prošle znanosti, zaostatkom iz vremena u kojima su znanstvenici bili vrsta matematički virtuoznih vračeva, filozofa i umjetnika, sve u jednoj osobi. Sad se prodavala i prakticirala „primijenjena znanost“ - nekakva nasilna i nehomogena mješavina molekularne biologije, kemije, dijagnostike i medicine.

...

No, već tad su se kemija i posebno biologija uzdizale strmim trendom, a njihova veza s medicinom i zdravljem počela je privlačiti sumnjive karaktere kojima je oduševljenje vlastitim procesom spoznaje bio potpuno nepoznat doživljaj. Zato im novac i pogotovo slava nisu bili nimalo strani. S vremenom su zagadili fakultete, ponizili pošten posao u znanosti silnim aferama, sudskim procesima oko patentnog prava, izmišljanjem i namještanjem rezultata zbog farmaceutskih sponzora, a ta bolesna utrka za projektima, grantovima, citatima, nagradama i novcem polako je zagadila i fiziku i matematiku i naglasila sve degeneracije na koje ni te znanosti kroz povijest nisu bile posve imune. Novi znanstvenici-sumnjivci pretvorili su potragu za spoznajom u utrku na četiristo metara s potkupljenim sucima.

Ovo vodi do drugog problema: obezvređivanja znanja kao apstraktnog dobra. Ako se znanost financira samo zbog ekonomskog dobitka, kakva je onda korist od istraživanja i znanja koje nema praktičnih dobrobiti? Kao što je spomenuto iznad, zabrinjavajući trend zadnjih godina bio je veliki pomak prema financiranju istraživanja s izravnim praktičnim primjenama. Čak i kad se temeljna istraživanja izravno brane, još uvijek se to čini na temelju potencijalne dugoročne ekonomske dobrobiti, što umanjuje njihovu vrijednost po sebi.

Treći problem je sve veći sluganski odnos prirodnih znanosti prema ekonomskim znanostima. Opetovana uporaba ekonomskih argumenata u obranu financiranja istraživanja perpetuira rijetko artikuliranu ali implicitnu zabludu da bi prirodne znanosti trebale biti podložne ekonomskim u hijerarhiji intelektualnog autoriteta. Ovaj nazor opstaje usprkos činjenici da je globalna ekonomija samo sićušni dio prirodnog svijeta i da je prema tome ograničena fizikalnim i biološkim procesima, čije razumijevanje je moguće samo u okviru prirodnih znanosti.

Vladina agencija za znanost bila je osnovana kao navodna alternativa sve većem financiranju sveučilišta i znanosti od industrije. Svima je bilo jasno da će fundamentalnim i teško primjenjljivim istraživanjima sredstva biti uskraćena bez stabilnog izvora neovisnog o tržištu, trendovima i modi. I tu je Agencija našla svoju ulogu. Međutim, svari nisu bile ni blizu toliko idealistične kakvima su se mogle učiniti površnom čitatelju Statuta Agencije. Nakon nekoliko godina postojanja Agencije, birokrati su se dosjetili da se i fundamentalna istraživanja mogu vezati uz profit. Njima je to bilo jasno kao dan, naravno zato jer među onima koji su odlučivali nije bilo niti jednog koji je imao pojma što je znanstveno istraživanje, a pogotovo što je znanstveno istraživanje vođeno radoznalošću.

Ovdje se radi o misiji i temeljnim vrijednostima znanosti, a to je da, na objektivan način, otkrijemo kako svijet radi. To je ponosna tradicija izgrađena kroz stoljeća; moderna znanost je intelektualna nasljednica tisućljeća ljudskih napora u razumijevanju prirodnog svijeta. Dobra je ideja da zauzmemo podjednako dugoročan pogled na budućnost. Čineći tako eliminiramo većinu opravdanja za reklamiranje znanosti kao poticaja za ekonomsku ekspanziju.