Zašto volim Vivaldija? (31. listopada 2011. godine)
Svijet je pun lažljivaca i pokvarenjaka. U stvari je to sramota, da je čovjeku moje starosti trebalo toliko
dugo da shvati neke osnovne stvari. Ipak je bolje ikad nego nikad. Tješim se.
Problem s lašcima i pokvarenjacima je da ih je
teško skužiti otprve. Ja nikad ne bih imao nikakvog posla s njima da ih mogu nanjušiti na daljinu. Nažalost,
pokvarenjaci zaudaraju jednako kao i "normalni" ljudi, a tako se i ponašaju. U tome i jest problem s njima.
Pouzdaš se u njih, a onda te sačekaju u mraku i zašoraju. Zadnjih nekoliko mjeseci otkrio sam toliko pokvarenjaka da
one za koje vjerujem da ipak nisu brojim na prste. Tko zna koliko je varalica i među njima. To me zabrinjava.
Moguće je da je neki pokvarenjački virus zahvatio populaciju Zagreba i pretvara "normalne" ljude u
pokvarenjačke zombije. Samo je pitanje kad ću ga i ja uhvatiti, ako već nisam?!
Zašto onda volim Vivaldija? Zato jer sam siguran da nije bio pokvarenjak. Teško mi je zamisliti pokvarenjaka
koji se skriva u glazbi. Glazba mnogo otkriva o svom autoru. Ne mogu zamisliti Vivaldija kao nekog
dosadnjakovića i ljigavca. Da li bi dosadnjaković ikada mogao napisati "Zimu"? Ili "Gloriu"? Ili
concerto za dvije violine? Nemoguće. Glazba je prostor gdje se pokvarenjacima i dosadnjakovićima teško
sakriti. Zato volim Vivaldija. Tu nema zabune.
Vivaldi je bio dijete. Kad slušam neka od njegovih glazbenih rješenja vidim dječaka koji skakuće ulicom
zviždućući, s rukama u džepovima. Vivaldi je bio čovjek. Kad čujem Vivaldija pomislim na strast. Nesputanu
strast za svijetom i životom koja nadilazi formu. Zato Vivaldija kuže i danas. Vivaldi je bio anđeo. Ako
ikad postanem vjernik postat ću to zbog Vivaldija. Ako me itko uvjeri da postoji Bog, uvjerit će me Vivaldi i
to njegove "Cum Dederit" ili "Et in Terra Pax". Nikakva knjiga, nikakva objava. Objava je već
bila tu prije 300 godina. Slušajte Vivaldija! One među vama koji su manji pesimisti od mene učinit će vjernicima.
A to valjda i nije loše ako ste pravi, a ne pokvarenjački vjernik. Da li je itko ikad toliko vjerovao u božansku
narav čovjeka i svijeta kao Vivaldi? Valjda jest, ali na neki način koji bi meni sigurno bilo mnogo teže razumjeti.
S Vivaldijem možete razgovarati u njegovim radovima koji vrijede (da se razumijemo, nije sve od Vivaldija
dobro). To je iskren razgovor u kojem će vam se on otkriti ali će tražiti i od vas da se otkrijete. S
Vivaldijem možete iskreno plakati. A možete se i smijati kako se ni s jednim prijateljem nikad niste nasmijali.
Jeste li ikad vozili auto i smijali se s Vivaldijem na zelenom valu? Netko bi mogao pomisliti da ste skrenuli.
Zato volim Vivaldija. U svijetu u kojemu iskrenost i prijatelji izumiru, Vivaldi je moj iskreni prijatelj.
Ne mogu zamisliti da je lažljivac i pokvarenjak. Pogodilo bi me to više od svih dosadašnjih razočaranja u
ljude koji su se pokazali lažljivcima i pokvarenjacima.
UPOZORENJE: Ovo, naravno, nije "ozbiljan" tekst o Vivaldiju. O Vivaldiju je nemoguće napisati dobar, a
ozbiljan i hladan tekst, niti bi to ičemu služilo osim razmetanju eksperata. Vivaldija treba slušati. Tek
onda će vam biti jasno zašto o njemu pišem ovako "neozbiljno" i osobno.
Da ponovno otkrivam Vivaldija, ja bih započeo ovako (prilično standardno):
1) Četiri godišnja doba. Nije svaka izvedba dobra. Nađite neku koja je dovoljno strastvena, ali ne autistički
ubrzana u allegrima i allegrima molto. Vivaldi je izazov za glazbene virtuoze (a i sam je bio virtuoz), ali nekad
u tome pretjeraju i sviraju mehanički i bezosjećajno.
2) Gloria. Svatko tko je dobio priliku da iskusi ovu nevjerojatnu avanturu i kaznu koja se zove život i
svjesnost mora poslušati "Gloriu". To je nešto od čega postajemo bolji ljudi.
3) L'estro Armonico. Tek nakon ovoga bit će vam jasno kako su nastala "Četiri godišnja doba" i cijenit ćete ih
još više.
Vivaldi se već pojavljivao na stranicama Konstrukcije stvarnosti >> u jednom mom stripu, u tekstu o >> Vonnegutovoj "Kolijevki za macu" i u opisu pješačenja do >> Svetog Salvadora na Cresu.
| << Deler, Švabo | Nova krv u sustavu >> |
Zadnji put osvježeno 31. listopada 2011. godine