Sv. Salvador (Salvadur) na Cresu (21. kolovoza 2011. godine)
Tko želi isto što i većina ljudi mora se priviknuti na gužvu. To je naravno razlog gužve oko novca, lagodnog života,
slave, seksa, ... No, premda su ljudska stremljenja dijelom evolucijski zadana i od njih se ne može lako pobjeći, u
stvari je prilično nevjerojatno koliko ljepote danas ostaje potpuno neprimijećeno i, na sreću, zaobiđeno. Da se ti
alternativni užici, biseri iz blata otkriju, ponekad je potrebno malo truda, ali potrebno je i priviknuti se na drukčije
načine, istražiti drukčije pristupe. Evo, da mi je netko prije tri-četiri godine rekao da ću se ovih dana voziti po Jadranu uz
Vivaldijeve L'estro Armonico concerte i da će mi to biti neizmjerno bolje od rokenrola koji sam slušao na faksu,
sumnjam da bih mu povjerovao. Naravno, Vivaldi JEST neizmjerno bolji od rokenrola koji sam slušao na faksu, to je fakat
koji čak i nadilazi glazbeni ukus. Svatko to mora, naravno, otkriti sam.
U društvu u kojemu živimo serviraju nam se često loša glazba, loša hrana, loš TV program, loši međuljudski odnosi, loša
ekonomska rješenja, loš turizam. Od nekih stvari možemo lako pobjeći, a neke moramo trpjeti. No, zašto na primjer
trpjeti gužvu u "turističkim središtima", prenatrpane plaže, kilometre gole i polugole ljudske gužve od Cresa, preko kampa
Kovačine pa i dalje. Naravno, ukoliko se volite kupati s pijeskom ili sitnim šljunkom pod nogama, imati betonirani ulaz
sa stepenicama i rukohvatima te mjesta gdje možete relativno bezbrižno pustiti malu djecu, morat ćete se priviknuti na
gužvu, jer, jednostavno, većina ljudi upravo TO želi.
Vivaldi je pak, na dohvat ruke. Lažem, potrebno je malo truda da čujete božanske zvukove Glorije, ali kad prođete
kroz kamp, izdržite hod uskim putićem uz obalu, a onda i uspon od 163 m visinske razlike od Gavze i kad vam se Sveti
Salvador (Salvadur) ukaže kroz kržljave masline (vidi fotografiju iznad), moglo bi vam se učiniti da
čujete Et in terra pax. Barem se meni tako učinilo.
Ali uskoro sam shvatio da se varam. Naime, oko Svetog Salvadora je takva tišina, da je mene stalno čudio neki krckavi zvuk u neposrednoj blizini. Mislio sam da se radi o nekom kukcu, a onda shvatio da to blagi vjetar lagano pomiče celofan na malom buketiću što je bio zataknut za vrata Svetog Salvadora! Svaki lagani pomak celofana proizveo bi jedan KRC i to je bio sav zvuk koji smo gore čuli! Kakve li promjene nakon rokenrola s faksa... Na buketiću je bila ukrasna trakica, a na njoj ime Monica.
Sveti Salvador Creski ponudit će vas velikodušno hladom. Nije to neki duboki i hladni hlad ogromne mramorne katedrale, to je hlad skuta skromnog otočnog sveca, ali i na njemu su pravi lovci na svjetlost zahvalni. Ne samo da su zahvalni, nego shvaćaju da je taj hlad jedinstveni hlad, kojeg ni nema nigdje drugdje i koji se ni s čim i ne može usporediti (vidi fotografiju iznad). Nakon hoda kroz škrte maslinike, skoro bez imalo zaklona od sunca, taj hlad čini se još i većim, čini se čudom, gotovo božanskom kreacijom koja izranja iz krajolika kojemu pripada i kojemu ne pripada.
Sveti Salvador je Salvador hlada i Salvador tišine. On vas može spasiti i izbaviti od sunca i buke, on vas može podignuti iznad svega toga, tako da će vam se učiniti da creska gužva u kolovozu pripada nekom posve drugom svijetu. A nije tako. Isti je to svijet, samo treba pogledati bolje i treba imati malo sreće.
Ispod drvene klupice koja vjerojatno služi za molitvu, u hladu, izrastao je lijep cvijet (vidi fotografiju ispod).
Do Salvadora se navodno može doći i direktnim putem od Cresa, bez prolaska kroz kamp.
NADOPUNA: (31. listopada 2011. godine) O Vivaldiju sam napisao kratki tekst
>> Zašto volim Vivaldija?.
| << Od Sv. Lucije do Zakama | Sv. Bartolomej na Cresu >> |
Zadnji put osvježeno 31. listopada 2011. godine