Pobuna i umjetnost (1. kolovoza 2014. godine)
Umjetnost je kretanje koje istodobno uznosi i niječe. "Nijedan umjetnik ne podnosi zbiljsko.", kaže Nietzsche. To je istina; ali nijedan umjetnik ne može biti bez zbiljskog. Stvaranje je zahtjev za jedinstvom i odbijanje svijeta. Ali ono odbija svijet zbog onoga što mu nedostaje i u ime onoga što on ponekad jest. Pobuna se tu može promatrati izvan povijesti, u čistom stanju, u svom prvotnom zapletu. Umjetnost bi nam stoga morala otvoriti posljednji uvid u sadržaj pobune.
U svakoj pobuni otkriva se metafizički zahtjev za jedinstvom, nemogućnost da ga se domognemo i stvaranje nekog svijeta kao nadomjestka. Pobuna je s tog gledišta tvorac svjetova. To je također značajka umjetnosti. Zahtjev pobune, pravo govoreći, djelomice je estetički zahtjev.
"Sve više vjerujem", piše Van Gogh, "da ne treba prosuđivati dragog Boga po ovome svijetu. To je jedna njegova ne sasvim uspjela skica." Svaki umjetnik pokušava obnoviti to proučavanje i dodati mu stil koji mu nedostaje.
Ljepota bez sumnje ne diže revolucije. Ali dolazi dan kada će revolucije imati potrebu za njom. Njezin zakon koji osporava stvarno u isto vrijeme dok mu daje jedinstvo, također je zakon pobune.
Odlomci iz "Pobunjenog čovjeka", Alberta Camusa, preveo i priredio Zvonimir Mrkonjić, Matica Hrvatska (2011).
Zanimljivo je usporediti ove isječke iz Camusovog teksta s mojim davnim tekstom >> konstrukcija stvarnosti olovkom.
| << Četiri mudrosti stareca Zosime | Bolnički croquis 1 >> |
Zadnji put osvježeno: 1. kolovoza 2014. godine