Bolnički croquis 1 (5. kolovoza 2014. godine)
Ne mogu disati. Ne mogu disati. Hitna. Bušenje vene. Monitori. Pištanje uređaja. Krevet. Neki ljudi.
Starom Faltaru ne mogu pogoditi žilu. Sestra odustaje i pomalo zabrinuto zove kolegicu da pokuša.
- "Sve se osušilo. Nema više ničeg.", kaže Faltar.
- "A šta ćete. Takva Vam je godina proizvodnje."
- "A jučer je padala kiša!!"
Vani sivo nebo, noć je bila podnošljiva.
Nakon što su mu konačno izvadili krv, stari Faltar kaže:
- "Ja sam mislil' da sam ja neki džek. Pravil sam se frajer. Ma ja sam niš!"
Njegove sanjarije o doktorima koji jašu sestre, o jednom koji je u vikendici umro in flagranti, o izvjesnoj
četvrti u Frankfurtu, o "ždrebicama" kojim se nije smio približiti ni na pet metara jer su sve zaražene, i sve
tako nešto, poprimaju posve drukčiji ton.
Kad se nagnem kroz prozor, da se izmučim slikom slobode, oblaka, zgrada i drveća, redovito me dočekaju mačke. Dvije, jedna crna, a jedna žuto-bijelo-smeđa; jedna dolazi prije podne, druga popodne. Izvale se na lijevi bok, a mene opaze čim promolim glavu. Onda naćule uši, lagano podignu glavu i zagledaju se u mene. Zure tako dvije-tri minute, a onda im postanem dosadan pa se vrate svom ljenčarenju. Mačke su zdrave, ja ih se u stvari uopće ne tičem.
Ne znam da li bih Faltara trebao žaliti ili prezirati. Star je, raspada se, vjerojatno ima već neki rak, tu i tamo se u njegovim riječima nasluti i neka ljudskost, a opet tako je glup, ohol, neuk, opčaran i pod staru glavu materijalnim (bikovima, mercedesima, farmama, puškama magnum 357 kojima je ubijao veprove), bezobziran prema okolini. Trebalo bi ga valjda žaliti, ali to zahtijeva snage!
Dišem tako slabo, skoro da i ne dišem, pa mi tijelo svako malo šalje signale da mu nedostaje kisika. Onda udahnem duboko.
Faltar, koji nikad iza sebe ne povlači vodu, izlazi iz kupaonice i viče kako je sve zaštopano.
- "Sve je zapišano, jebem ti, sve je mokro! Tu ima svakakve stoke, uleti popiša se i posere, a onda
pobegne, ne znaš ni ko je! Jedan sad ide na mene: 'Gde ćeš?!', velim mu, a on i dalje samo ide. Upoznal
sam ja takve u Minhenu, kako se ono zovu, buziranti? Ja sam bil' mlad, a je'n je na mene. Reko 'Marš u
pi*ku materinu!'. Svega ima na ovome svetu, svega ima! Jezuš Marija i Marija i Marija i Marija."
Predstojnica odjela je posve ufurana u svoju ulogu. Ujutro ulazi u sobu pucketajući mehanizmom kemijske
olovke, pogleda nas, onako, važno, predstojnički i pita:
- "Ima li ovdje mjesta?"
A onda, uopće ne očekujući odgovor važno izađe. Doktor Martinsky, tip koji ovdje isto nešto radi, kad je s
njom u viziti manji je od makova zrna - sve joj povlađuje pa čak i kad daje očito pogrešne izjave:
- "Dinamika d-dimera nije u ovom slučaju relevantan pokazatelj."
A Martinsky samo klima glavom - poslije mi u uredu, nasamo, kaže nešto posve drugo. Kad je sam, Martinsky se
pred sestrama šepuri kao paun. "Terra est stella", viče on kroz hodnike, "objašnjavajući" im nešto. A
sestre ga, takvog glupog i nadmenog, štite: "Nema Vam on vremena, Vi mislite da je on samo tu, na odjelu? On
Vam ima mnogo drugog posla, ne stigne on kad bi se Vama htjelo."
Ima jedna sestra koja izgleda kao da je iz obitelji Adams, a ima otprilike i takvu spiku. Prilazi mi ujutro s
priborom za vađenje krvi pa s namješteno-zabrinutim licem, izraza pojačanog tamnim kolutovima šminke oko
očiju kaže:
- "Kako ste Vi?"
- "Zašto? Šta Vam ne izgledam dobro?"
- "Ne."
A onda se prestane pretvarati i potpuno hladnokrvno mi probuši venu.
Šarena mačka jutros se skupila ispod breze. Uvukla je sve četiri noge podase i sjedi na travi. Nema sunca, asfalt nije topao.
Pored bolnice su nekakve limene straćare. Teren oko njih je posve zarastao pa sam mislio da u njima nitko i ne živi. Ali, već drugo jutro zaredom, vidim kako oko 8:00 iz njih izlazi debeli crni pas i gegajući se pretrčava ulicu prema domu umirovljenika. Pritom ne samo da maše repom, on rotira repom, gotovo kao propelerom. S drugog i trećeg kata doma umirovljenici mu bacaju hranu. Pas jede. Poslije njega slijeću dvije vrane da pokupe što mu je ostalo.
| . | Drugi dio >> |
| << Pobuna i umjetnost | Bolnički croquis 2 >> |
Zadnji put osvježeno: 5. kolovoza 2014. godine