Nakon buđenja (23. rujna 2012. godine)

Probudila se s teškom glavoboljom. Možda je od pada tlaka. Požurila je skuhati starinsku vruću kavu. Onako kako se pravila nekad davno. Zvrko ne voli nikakvu drukčiju. Sjede za stolom. On je u jednom od svojih čudnih jutarnjih stanja kad mu se čini da je nešto razumio. Prerano je da zbog toga bude oduševljen, samo se igra premetanjem misli, reformulacijom spoznaje. Zabavlja ga to.

Njoj je malo bolje. Glavobolja je postala podnošljiva. Razmišlja o poslu. Previše toga za napraviti. Nema više snage kao nekad, dok je bila mlada. Čini joj se da za isti posao sad mora uložiti trostruko vrijeme. A jutra se tako brzo redaju jedno za drugim. Kava za kavom.

On je konačno progovorio. Našao je način da iskaže misao s kojom se probudio.

- Ponekad pomislim da ti i ja i ne znajući upravljamo ovim dijelom svijeta u kojem živimo.

Ona se čudi. Bit će da je danas dobre volje. Nije to očekivala. Vani kiši.

- Znam, misliš da je to neobična misao. Možda čak i netočna, ali poslušaj.

- Kad smo loši jedno prema drugom, kad kažemo jedno drugom ružne stvari. Dobro, uglavnom sam ja taj koji griješim. OK. Kad ja zabrljam. Recimo ujutro. Kad se loše probudim. Nervozan sam, stvaram neugodnu atmosferu. Možda čak i ne samim govorom, ali pokretima, pogledom, pogrešnim reakcijama. Onda prenesem to i na tebe. Na tebe sigurno, ali i na druge ljude. Recimo, sudionike u prometu ili kolege na poslu ili studente. A ti i svatko od tih ljudi koji su bili u kontaktu sa mnom prenesu dio od tog stresa dalje, na neke druge ljude s kojima kontaktiraju.

- I tako se to loše i pogrešno stanje duha širi. Kao zaraza. Od jednog čovjeka može doći jako daleko. S jednog kraja grada na drugi. I onda, zbog lošeg raspoloženja jednog jedinog čovjeka nešto se dogodi. Bijes se koncentrira na nekome, nekome tko je slab, kome se možda već nešto loše dogodilo prije. I taj netko možda ubije nekoga, podmetne bombu negdje, ili da nekome otkaz, bude loš prema svojoj djeci ili supruzi. A daleko iza svega toga, sve je započelo od lošeg buđenja. Mojeg lošeg buđenja.

- Efekt leptira u kaotičnim sustavima. A zamisli tek ovakav dan, kad kiši i kad je tlak nizak. Mnogo ljudi se probudi na loš način u ovakve dane. I budi sigurna, danas će se nešto dogoditi. To neće biti lijepo. Netko će negdje skočiti s mosta, netko će ubiti nekoga. Vjeruj mi. A sve to, ta nagla koncentracija bijesa u ljudima koje ćemo nazvati kriminalcima ili samoubojicama, poteklo je od nas. Možda čak samo od mene.

Zašutio je. Opet premeće misli. Ipak nije smislio ništa optimistično.

Antonio Šiber, 2010.

Pročitajte više SF postova u >> arhivi.

<< Amused by Waters

Skice iz Trsta >>

Zadnji put osvježeno 23. rujna 2012. godine