Skice iz Trsta (29. rujna 2012. godine)

U petak, 28. rujna vratio sam se u Zagreb iz Trsta. Tamo sam bio na radionici iz fizikalne virologije ( >> Workshop on Physical Virology) na koju sam pozvan da održim predavanje "Importance of Electrostatic Interactions for Virus Assembly and Structure".

Naziv "fizikalna virologija" već se poprilično udomaćio, a u tom malom području djeluje zanimljiva skupina fizičara, kemičara i biologa zainteresiranih za fizikalne aspekte virologije. Dobar dio njih našao se na ovoj radionici, nedostajalo je jedva 5-6 imena čiji rad u tom području pratim. Lijepo je bilo naći se među ljudima koje nikad nisam vidio i koji nikad nisu vidjeli mene, a svejedno na neki način poznajemo jedni druge kroz znanstvene radove. To je bio zanimljiv aspekt radionice.

Kao i kad sam bio na >> konferenciji u Toulouseu, i ovaj put sam načinio mnogo skica govornika koje predstavljam u ovom postu. Ni ovdje neću spominjati njihova imena, ali ih možete lako očitati sa skica.

Sve više se zna o fizikalnim međudjelovanjima u virusima, ali i dalje nije posve jasno koliko su za strukturu i sastavljanje virusa važni specifični (npr. specifičnosti poretka baza u RNA molekuli), a koliko nespecifični efekti (npr. generička elektrostatika, van der Waals i slično). Nedovoljan je napredak postignut u povezivanju virusa s nastankom života i pozicioniranju virusa u "drvo života". To je razlog zbog kojeg sam ja ušao u područje, ali ni ja dosad nisam imao mnogo uspjeha u odgovoru na ova pitanja.

Na skici iznad prikazan je vijetnamski znanstvenik koji se preziva Nguyen i čije sam radove čitao dok sam pisao >> "Problem promatrača", a i kasnije. Prezime Nguyen najčešće je prezime u Vijetnamu, a imaju ga i likovi u mojoj knjizi, blizanci Jim i Joe Nguyen.

U razgovorima između i poslije predavanja u kojima sam sudjelovao osjetila se zabrinutost za trenutno stanje u znanosti. Čini se da je situacija najgora u Europi, u kojoj, čak i u vrlo razvijenim zemljama (Nizozemska) dolazi do značajnog smanjivanja broja zaposlenih u znanosti te zatvaranja cijelih fakulteta i instituta. Stekao sam dojam da je u SAD-u nešto bolje, a trenutni "hit" za znanstvenike je Azija, npr. Vijetnam i Kina, pa čak i Iran. U te se zemlje mnogi znanstvenici vraćaju iz SAD-a.

Trst je prilično lijep grad, s velikim trgom i živahnim noćima, skupim taksijima i lošim autobusnim vezama prema dijelu grada u kojem se nalazi ICTP (međunarodni centar za teorijsku fiziku). Smještajni kapaciteti ICTP-a su već stari, ali su dobro održavani. Sobe su skromne, ali čiste. Hrana u menzi, barem u ICTP Guesthouse Adriatico je loša, ali podnošljiva. Ako se odlučite iz ICTP-a otići do Trsta pješke, trebat će vam skoro dva sata.

Konferencije na kojima se skupljaju fizičari za mene su dobre jer se tu i tamo (a i ovaj put) nađe netko s kim možete razgovarati o >> asimptotskoj naravi znanstvene spoznaje, a to nije mala stvar.

Općenito, konferencije su dobre zato jer upoznate ljude. Ovdje ne mislim ono što većina znanstvenika misli kad kaže "upoznati nove ljude", tj. upoznati znanstvenike s kojima možete surađivati. Ja mislim na prepoznavanje određenih osobina u ljudima, koje mogu biti različite kao što su različita i njihova lica i skice koje sam načinio.

Ponekad je te osobine lakše prepoznati u drugim ljudima i potražiti ih u sebi. Nekima od njih ćemo se obradovati, a neke će nas uplašiti.

Konferencije zato mogu biti vrlo poučno iskustvo. Upoznajući druge ljude čiji su profesionalni životi donekle slični vašem, upoznat ćete i sebe. Razumjet ćete mnogo bolje ono što jeste, a pogotovo ono što niste. Razumjet ćete bolje tko želite, a tko ne želite biti.

Konferencije su prilika da izmijenite neke stvari.

<< Nakon buđenja

Njegov konstruirani svijet >>

Zadnji put osvježeno: 29. rujna 2012. godine