Amused by Waters (17. rujna 2012. godine)
>> Pink Floyd bili su prvi rokenrol bend koji sam ozbiljno shvatio, iako
Pink Floydi baš i nisu prototipni rokenrol, ali dobro ... O tome tko su Floydi i što su napravili moglo bi se
napisati mnogo kartica teksta, a već je toliko toga o njima napisano da je teško na tom području očekivati neku
originalnost. No svejedno ... Ovo i tako neće biti tekst o Floydima nego o Rogeru Watersu.
Nedavno sam kupio DVD izdanje famoznog >> koncerta u Pompejima.
DVD pored izvrsne žive glazbe sadrži i tridesetak minuta "intermeca", razgovora Floyda (koji je od njih zapravo Floyd ? :) u pauzama
snimanja, za vrijeme brzih objeda, te dok su u studiju radili na >> "The Dark Side of the Moon".
Učinilo mi se da sam već u tim razgovorima (listopad 1971. godine) mogao jasno uočiti napetosti i razloge koji će dovesti do raspada
benda desetak godina kasnije. Uostalom, nisam to uočio samo ja, i redatelj (Adrian Maben) ih pita o tome, a sva četvorica izbjegavaju odgovor.
(Neki kažu da se Floydi i nisu raspali i računaju "A Momentary Lapse of Reason" i "The Division Bell", snimljene bez Rogera Watersa, kao
dio diskografije Pink Floyda. Meni se to nikako ne uklapa.)
Waters se u tim neobaveznim razgovorima otkriva kao zanimljiva, ali i prilično neugodna osoba, nesklona kompromisima i beskrajno uvjerena
u kvalitetu svog stava. S obzirom da su i ostala trojica jake i kvalitetne osobe, jasno je kako je došlo do raspada benda.
Kad se posvađamo, ne shvaćamo konačnost tog čina, ne vidimo jasno trud koji će biti potrebno uložiti u pomirenje i ne shvaćamo da bi nam se
moglo dogoditi da ostarimo u svađi - život prolazi toliko brzo. Tako je bilo i s Floydima. Tek ove godine, i nakon smrti
>> Ricka Wrighta čini se da su se koliko-toliko pomirili, ali
i to pomirenje izgleda kao čin staraca koji žele neke stvari razriješiti dok još imaju vremena (Waters je prije 11 dana napunio 69 godina).
Za svaki slučaj.
Kao što nisam volio albume "Floyda" bez Watersa, tako nisam volio ni samostalne Watersove albume koje sam čuo (slabi
>> The Pros and Cons of Hitch Hiking i nešto
bolji >> Radio K.A.O.S. koji ima nekoliko minimuma, ali i pokoji
maksimum). Smetao me je iritantni sintetički zvuk osamdesetih koji se u glazbi Floyda nikad nije osjetio, niži nivo
glazbene inventivnosti, a i Watersova lijepa boja glasa nije dolazila do izražaja bez pratnje Gilmoura i Wrighta.
Nije mi to valjalo.
Prije dva-tri mjeseca poslušao sam u cijelosti Watersov album
>> "Amused to Death" iz 1992. godine koji mi je promaknuo i vrlo se ugodno iznenadio. To je već stari album, prošlo
je dvadeset godina od njega pa ne znam ni zašto ovo pišem, valjda da ispravim svoje netočno mišljenje o Watersu kao solo autoru -
sa "Amused to Death" se zbilja iskupio.
"Amused to Death" je album sa snažnim političkim stavom, kao i zadnji album Pink Floyda,
>> "Final Cut".
Waters u njemu kritizira slobodno tržište i kapitalizam:
|
Can't you see It all makes perfect sense Expressed in dollars and cents, Pounds, shillings and pence Can't you see |
Zar ne vidiš Sve to ima savršenog smisla Kad se iskaže u dolarima i centima, funtama, šilinzima i penijima Zar ne vidiš |
...
|
We watched the tragedy unfold We did as we were told We bought and sold It was the greatest show on earth But then it was over We ohhed and aahed We drove our racing cars We ate our last few jars of caviar |
Gledali smo kako se tragedija događa Činili smo kako nam je rečeno Kupovali smo i prodavali Bio je to najveći šou na svijetu Ali onda je završilo Uzdisali smo Vozili naše trkaće automobile Pojeli smo zadnje staklenke kavijara |
Dobar dio Watersove kritike kapitalizma pogotovo je zanimljiv danas, u vremenu kad države poput Hrvatske
dršćući iščekuju "ocjene" i "rejtinge" nekih "agencija", sačinjenih od istih onih pohlepnih krvopija
koje su i zaslužne zato što je kriza započela. Bolesno. Euro je u opasnosti, euro je spašen, euro je u
opasnosti, euro je spašen, ... Ma daj ... Kakve su to gluposti ...
Waters upozorava i na općenitu situaciju u svijetu i šugavi karakter ljudske vrste (pogotovo u "What God Wants" - "Što Bog želi";
samo je Roger Waters dovoljno samouvjeren, egocentričan i sveznajuć da može mirne duše napisati što sve Bog želi, uključujući u tu
dugu listu i seks - nije ni čudno da su mu na BBC-ju odbili izvođenje te stvari),
|
And the Germans kill the Jews And the Jews kill the Arabs And the Arabs kill the hostages And that is the news And is it any wonder that the monkey's confused |
I Nijemci ubijaju Židove I Židovi ubijaju Arape I Arapi ubijaju taoce I takve su vijesti I da li je onda čudno da je majmun zbunjen |
Meni je najupečatljivija pjesma "Watching TV" ("Gledali smo TV") u kojoj Waters daje svoje, izrazito emotivno
viđenje događanja na >> Trgu Tienanmen, za vrijeme protesta
1989. godine. U današnjem vremenu kad se sustav u Kini hvali s najneočekivanijih mjesta ("samo neka oni kupe dug Europe..."), preporučujem
Watersovo viđenje Kine, barem kao upozorenje.
Waters, bez sumnje jednostrano, ali i izrazito emotivno i slobodarski, prikazuje
zbivanja na Trgu Tienanmen kroz lik djevojke, "žute ruže", "studentice filozofije" i "kćeri inžinjera", čiji se djed "borio protiv
Chiang Kai-sheka", koja je "nosila bijeli povez oko glave na kojemu je pisalo Sloboda sada":
|
She's everybody's sister She's symbolic of our failure She's the one in fifty million Who can help us to be free Because she died on T.V. And I grieve for my sister |
Ona je svačija sestra Ona je simbol našeg neuspjeha Ona je jedna u pedeset milijuna Koja nam može pomoći da se oslobodimo Jer je umrla na TVu I ja žalujem za svojom sestrom |
Sve me to neugodno podsjetilo na rat u Bosni i Hrvatskoj - i tad se umiralo na televiziji.
|
They built the dark satanic mills That manufacture hell on earth They bought the front row seats on Calvary They are irrelevant to me But I grieve for my sister People of China Do not forget do not forget The children who died for you Long live the Republic Did we do anything after this I've a feeling we did We were watching T.V. Watching T.V. We were watching T.V. Watching T.V. |
Izgradili su mračne sotonske tvornice Koje proizvode pakao na zemlji Kupili su sjedala u prvom redu na Kalvariji Oni su mi nevažni Ali žalujem za svojom sestrom Narode Kine Nemoj zaboraviti nemoj zaboraviti Djecu koja su za tebe umrla Živjela Republika Jesmo li učinili išta nakon toga Imam osjećaj da jesmo Gledali smo TV Gledali TV Gledali smo TV Gledali TV |
To nas je gledanje TVa na kraju i ubilo, "zabavilo nas do smrti" (amused to death) - tako su zaključili
izvanzemaljski znanstvenici kad su naše ostatke našli uz TV prijemnike, ako je vjerovati Rogeru ...
Album je detaljno promišljen, a zvuk je slojevito i izrazito kvalitetno dizajniran tako da vas može lako uvući u
ambijent: grmljavima, zrikavci, razgovori za stolom u predvečerje. Izvrsno.
Radi se o rokenrolu, glazbenih
virtuoznosti i instrumentala nema u mjeri karakterističnoj za glazbu Pink Floyda (ovdje izuzimam izvrsnu vokalnu
izvedbu >> P. P. Arnold na "Perfect Sense" te solo
gitaru >> Jeffa Becka
na "What God Wants, Part III"), ali je
materijal svejedno, na neki drukčiji način, meditativan i ambijentalan. Skoro pa čista petica!
Potražite više postova o rokenrolu u >> arhivi.
| << Lady Sao | Nakon buđenja >> |
Zadnji put osvježeno 31. kolovoza 2017. godine