- Zgrade žderu ljude. Hrane se njima. Njihovim vremenom, bivanjima unutar zidova. Gutaju njihove riječi. Zgrade se ne sjećaju ljudi. Ljudi prolaze kroz zgrade, stare u njima. Ponekad i umru u njima. Ljudi se sjećaju zgrada. Sjećaju se kad su prvi put ušli u njih.

Sjećaju se nekih trenutaka iz sveukupno četrdesetak godina. Pričaju o tih nekoliko trenutaka na božićnim domjencima. U zgradama.

- Jesi li ikad razmišljao zašto riječi koje izgovorimo ne ostaju u zraku?
- ?
- Pojedu ih zgrade!
- Hi hi hi hi hi hi hi hi hi hi hi hi
- Ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha