- Zamisli ovo: Zamisli da postoji svijet ili neka forma bivanja u kojoj ako nekoga dovoljno voliš možeš umno komunicirati s njim, bez obzira na fizikalna ograničenja prostor-vremena. Ona je negdje daleko i misli na njega. On je negdje daleko i misli na nju.

I samo ako to dovoljno snažno žele... Ako postoji namjera toliko snažna da cijepa uobičajeni svemir, njihove misli će se susresti negdje. Možda u nekoj dimenziji koja nije ova naša, ali koja kroz malu rupicu, ključanicu ... curi u naš svijet.

- Bilo bi lijepo kad bi svemir bio takav. Izgledalo bi kao da sve to ima nekog smisla.