Zaboravljena ljepota (07. svibanj 2010. godine)
Koliko je naš doživljaj ljepote uvjetovan zemaljskim oblicima i pojavama, tj. onime što stalno vidimo oko sebe i manje-više nesvjesno filtriramo iz "onog važnog, vrijednog opažanja"? Vidimo li uopće ono "svakodnevno"? Naravno, mozak i um su se evolucijski morali razviti tako da "svakodnevnosti" filtriraju i usmjere se na neobične situacije koje su potencijalno opasne po život. U "Problemu promatrača" ima jedan odlomak o tome koji navodim ispod:
- Ne znam što bi to trebalo značiti.
- "In order to help us find things in a complicated visual field, our minds have evolved 'filters' which 'block' images which are probably not what we are looking for.' - glas Jajeta promijenio se u mekani ženski glas Valerie 19, koji je prije četiri godine postao novim standardnim uzorkom za računalne simulacije govora. Jajoglavi je očigledno citirao neku od enciklopedijskih crtica iz svog ogromnog fonda znanja.
- Čak i u najprimitivnijim aspektima obrade informacija, kao što je vid, neuralne mreže filtriraju stvarnost zanemarujući njene "nevažne" aspekte i reprezentirajući samo one elemente stvarnosti "koji su vjerojatno ono što tražimo". To "filtriranje" na vrlo plitkoj razini ponavlja se i na mnogo dubljim razinama ustroja mozga i uma. Mislim da je svemir mnogo više od onoga što je moguće spoznati ovakvim neuronima, Gotovo sam siguran da njihov evolucijski ustroj daje samo blijedu projekciju svemirske mnogoznačnosti na prostor mnogo niže dimenzionalnosti.
Nevjerojatno je koliko ljepote prirode "profiltriramo" zbog ustrojstva uma. Možda bismo poludjeli od sve te ljepote kad bismo je stalno zamjećivali. No, upravo zbog tendencije uma da se navikne na neke vizualne podražaje i da ih nadalje "filtrira", razvija se jedan prostački smjer u umjetnosti, medijima, znanosti, ekonomiji, međuljudskim odnosima ... kojemu je osnovna zadaća da šokira pod svaku cijenu. I to privlači pažnju. Čak i kad se radi o neviđenim glupostima, grozotama i prostotama, one imaju određenu šansu da privuku pažnju ako ih prije nismo vidjeli. No, s vremenom, um se navikne i na to. Barem meni je toga već dosta. U to ime, evo komadića ljepote koju bismo inače filtrirali. Oblaci. Snimio sam ih uglavnom u Zagrebu, Opatiji, Sinju i Orebiću u periodu od ožujka do svibnja ove godine.
|
|
|
|
|
|
Ima li ičeg ljepšeg od oblaka? Za početak, oblaci skoro da i nisu tvar, oni su raspršena svjetlost (naravno, svjetlost se raspršuje na kapljicama vode koje sačinjavaju oblak, ali same kapljice ne mogu se vidjeti jasno i izravno). Koliko smo oblaka profiltrirali? Koliko smo ljepote zaboravili u svim svojim danima? A oblak je čudo... On nije samo oblak, njegov izgled ovisi o spetljanoj kombinaciji raspodjele kapljica vode u njemu i o položaju Sunca. Zato će isti oblak posve drukčije izgledati ujutro i navečer. To u stvari i nije isti oblak, jer Sunce nije isto. I zato, slijedi još oblaka jer je tematika neiscrpna.
|
|
|
|
|
|
Kakve su to boje... Oblaci su bijeli, sivi, tamnosivi na granici s crnim, tamno plavi, donji dijelovi su crveni,
ružičasti, narančasti ili žuti kad je sunce nisko. Postoje i ljubičasti oblaci. Znam premalo naziva za boje da bih
to mogao opisati. No, zato bi ih se moglo ukrasti. Moglo bi se pokušati simulirati raspršenje svjetlosti na
nekoj distribuciji vode u atmosferi. I upravo o tome je ovaj post.
Slika s kojom je priča otvorena pokazuje sunce na zalasku ili izlasku i nebo temeljito prekriveno oblacima. More.
Sunce se raspšuje i na oblacima i na vodi. Narančasto, sivo, tupo plavo. A ispod evo jedne tmurne kolone
simuliranih oblaka koji zastiru nebo i sunce. Dolazi nevrijeme.
Koliko su moji oblaci inferiorni onima iz "stvarnog svijeta", možete vidjeti na sličicama ispod. To ne znači da ja ne mogu napraviti bolje oblake... Uostalom ni oni iz posta Paljenje oblaka nisu uopće bili loši. Znači samo da za sad odustajem od daljnjeg eksperimentiranja.
|
|
|
|
|
|
Evo i još jedne moje slike (ispod). Situacija je slična kao i na slici na početku, vidi se jedino veći dio horizonta.
Priča završava s podsjećanjem na ljepotu koja prolazi i koju više ni ne primjećujemo. Koyaanisqatsi.
|
|
|
|
|
|
Upravo kad sam htio objaviti ovaj post, surfajući kroz Wikipedijinu stranicu o oblacima, saznah da postoji Društvo ljubitelja oblaka (Cloud appreciation society). Jedan dio njihovog manifesta glasi: "Oblaci su toliko uobičajeni da njihova ljepota često promakne". Dakle, ima ih koji o oblacima razmišljaju potpuno isto kao i ja. Na njihovim stranicama nalaze se, naravno, fotografije oblaka i to mnogo njih. Pa uživajte dalje.
| << Nikola Tesla | Trešnja i peterokut >> |
Zadnji put osvježeno 07. svibnja 2010. godine