Nikola Tesla (01. svibnja 2010. godine)

Nikola Tesla, pop art, verzija 1

Moj kolega s Instituta, Zlatko Vučić zamolio me da razmislim o vizualnom identitetu Ljetne škole mladih fizičara, 2006. godine. Tema Škole bila je "Teslino nasljeđe u fizici". Koliko se sjećam, on je već imao čvrstu zamisao o Tesli kao o pop-ikoni. Mislim da je govorio o Warholu, o Merlinki i Mao Tse Tungu... Uglavnom, za te potrebe načinio sam nekoliko verzija Teslinog lika, a Zlatko je izabrao jednu od njih i ta se slika pojavila na plakatima za Školu i na naslovnici zbornika Škole. Radio sam i na dizajnu CD-a (zbornik i CD su prikazani ispod).

Zbornik Ljetne škole mladih fizičara 2006. godine

Odabrana verzija nije bila moj favorit, možda i zato jer je njena realizacija u PovRayu bila najjednostavnija. Bilo je tu i zanimljivijih varijanti, a jedna od njih je prikazana na slici koja je otvorila ovaj post. Osnovna ideja je da se velika struktura formira slaganjem manjih uzoraka (manji uzorci prikazani su uvećano u desnoj četvrtini slike). Ispod je prikazana varijanta s uzorcima koji podsjećaju na poteze kista.

Nikola Tesla, pop art, verzija 2, potezi kista

Dalje su stvari manje-više očigledne pa ih više neću ni komentirati. Umjesto komentara na slike, bolje je da kažem par riječi o tome kako je Tesla vidio prirodu stvarnosti i položaj čovjeka. Poslužit ću se s nekoliko odlomaka iz Teslinog teksta "How Cosmic Forces Shape our Destinies (Did the War Cause the Italian Earthquake)" ("Kako kozmičke sile određuju naše sudbine (Da li je rat uzrokovao potres u Italiji)") objavljenog u New York Americanu, 7. veljače 1915. godine.

Inače, o Tesli se mnogo govorilo zadnjih godina, a sve nekako nevezano uz ono što je Tesla načinio od sebe. Govorilo se o njegovoj etničkoj pripadnosti, ćaći koji je bio pravoslavni pop, a nitko da kaže nešto o nekom izumu ili kakvoj pametnoj koju je Tesla zastupao. Ali tako je to u modernom svijetu interneta i komunikacija. Ako traje duže od minute i ne može se odmah u vezi s tim zauzeti zatupljeno radikalno mišljenje bilo kojeg predznaka, nitko nema strpljenja za to.

Nikola Tesla, pop art, verzija 3, kružići

Tesla je bio po mnogo čemu čudak. Zanimljiv čudak. Pa evo nekoliko odvaljenih a zanimljivih:

Svako živo biće je stroj uvezan u ustroj svemira. Premda se čini kao da je utjecano samo svojom neposrednom okolinom, sfera vanjskog utjecaja proteže se do beskonačne udaljenosti. Nema zviježđa, sunca ili planeta, u svim dubinama neograničenog prostora ... koje u nekoj mjeri ne kontrolira njegovu sudbinu - ne u maglovitom i obmanjujućem astrološkom smislu, nego u krutom i pozitivnom značenju fizikalne znanosti.

Ljudsko biće je samo-pogonjeni automat potpuno pod kontrolom vanjskih utjecaja. I premda se čini voljnim, njegovo djelovanje nije upravljano iznutra nego izvana. On je poput plovka kojeg bacakaju valovi turbulentnog mora.

Kvantna mehanika se tih godina postavljala na noge i moguće je da je Tesla načuo nešto od te dekadentne čudnovatosti i spetljanosti. Ali ne vjerujem u to previše. Prije će biti da se tu radi o klasičnom konceptu svemira kao gigantskog sata (stroj, "geared" stoji u originalu) ali mnogostruko povezanog sata.

Ako čovjek ne upravlja svojim postojanjem, nije jasno tko upravlja. Tesla govori o utjecajima "izvana", ali jesu li ti utjecaji predodređeni i zapisani u samom postanku svemira ili što? I što uopće predstavlja svemir? Iz Teslinog teksta dalo bi se iščitati da je svemir velika predstava, ali za koga? I po kome ili čemu? Ili možda tekst treba shvatiti samo kao Teslin nalet depresije, nemoći i fatalističkog determinizma...

Nikola Tesla, pop art, verzija 4, otopljeni metal
Nema procjepa, nema prekida kontinuiteta, nema posebnog i razlikovnog životnog sredstva. Isti zakon upravlja svom tvari, cijeli svemir je živ. Znamenito Spencerovo pitanje ,"Što je to što uzrokuje pretvorbu neorganske tvari u organske oblike!" već ima odgovor. Radi se o sunčevoj toplini i svjetlu. Gdjegod su one, tu je i život. Samo u bezgraničnim pustošima međuzvjezdanog prostora, u vječnoj tami i studeni, se život obustavlja, i, možda, na temperaturi apsolutne nule sva tvar umire.

Zanimljiv odlomak u kontekstu virusa i u kontekstu prije objavljenog ljepljivca Lovci virusa. Tesla radikalizira aristotelovsku zamisao da je prijelaz između živog i mrtvog kontinuiran i neprimjetan i kaže da uopće nema mrtvog (!) te da je cijeli svemir živ. Naravno, postavlja se pitanje što bi to točno značilo. Ideja da su sunčeva svjetlost i toplina dovoljni za nastanak života je vrlo upitna. Doduše, s obzirom da je Tesli cijeli svemir živ, može proći, ali opet bez previše sadržaja u toj tvrdnji.

Nikola Tesla, pop art, verzija 5, zasađeno drveće

No, bez obzira na pomalo depresivno viđenje položaja čovjeka u svemiru, Tesla je imao bezgranično povjerenje u znanost i ispravnost spoznaja do kojih možemo doći znanstvenim putem, a i osjetilima. Tesla nije bio relativist.

Suprotno najvažnijoj postavci kartezijanske filozofije da su dojmovi uma iluzorni, oko umu prenosi točnu i preciznu presliku vanjskih stvari. Razlog tome je što se svjetlost prostire pravocrtno tako da je slika koju ona stvara na mrežnici točna reprodukcija vanjskog oblika koja, zbog mehanizma optičkog živca, ne može biti iskrivljena u prijenosu do mozga. Još značajnije, proces mora biti obratan, što znači da se oblik stvoren sviješću može, refleksnim djelovanjem, ukazati kao originalna slika na mrežnici kao što odjek može reproducirati originalni uzrok. Ako se ovo stajalište potvrdi eksperimentima, nastat će velika revolucija u svim ljudskim odnosima i područjima djelatnosti.

NADOPUNA: (29. kolovoza 2012. godine) Fotografije koje sam načinio u Teslinom rodnom mjestu, Smiljanu, možete >> vidjeti OVDJE.

<< Jezerske strukture Zaboravljena ljepota >>

Zadnji put osvježeno 29. kolovoza 2012. godine