Solarna elektrana "Debeli suncokret" (11. veljače 2009. godine)

Mali broj upućenih znao je da solarna elektrana „Debeli suncokret“ nije rezultat rada uposlenika Instituta. Premda se tako predstavljala u javnosti. Radilo se o velikom pothvatu ne samo s tehnološkog gledišta nego i s fundamentalno-znanstvenog. Niz starih i provjerenih teorija reformulirano je na lucidne načine koji su omogućavali najefikasniju primjenu tehnologije. U stvari, svaki ozbiljan znanstvenik upućen u detalje projekta uočio bi u njemu količinu originalnosti za koju su potrebna desetljeća, čak i kad se zbroji svih dvije tisuće djelatnika Instituta. Nešto tu nije štimalo pogotovo što nitko nije znao glavne autore projekta. Vlada je tu silnu tajnost opravdavala uobičajenim kataklizmičkim medijskim konstrukcijama o eksponencijalnom povećavanju potrošnje energije i mračnim projekcijama o broju umrlih od hladnoće. A zadnje četiri zime bile su uistinu zastrašujuće hladne. Stoga nitko nije dizao previše buke oko toga. Elektrana je očigledno funkcionirala i svi su time bili zadovoljni. (iz romana u nastajanju, 2009.)

>> Farewell to Solaris (pokreni player ispod za početak).

Pročitajte više SF postova u >> arhivi.

<< Moj ujak kauboj

Poslije kataklizme >>

Zadnji put osvježeno 03. rujna 2009. godine