Moj ujak kauboj (siječanj 2009. godine)
Duboki glasovi monaha iz Tibeta izranjaju iz ničega i utapaju se u šum ... dok u procesiji prolaze pored koza i djece.
Zamišljam da sam prolazim ovuda. Prostor odjednom postaje mnogo veći. Nema sudaranja, nema nikog da zakloni pogled. Glazba. Klasična. Šetam riječkim korzom u nekom postkataklizmičkom trenutku koji nije ni prošlost ni budućnost. Izmišljena prošlost. To je sve čega se sjećam, a i pola od toga sam izmislio.
Matematika (nasumične) Fourierove superpozicije kao ukras na gitari.
Ovo nisu gitare.
| << Problem promatrača | Debeli suncokret >> |
Zadnji put osvježeno 08. rujna 2009. godine