S tog mjesta mogao se čuti razgovor u gradu na obali udaljenom više od kilometra. Vjetar i more nosili su glasove daleko, ali svi su završavali na komadiću obale na otoku, ispod ruševne crkvice, na mjestu koje nitko nije posjećivao godinama.

Trebalo je samo pričekati povoljan vjetar i riječi su nadirale. Uglavnom nevažne riječi, ali Maksu ih je bilo posebno zanimljivo slušati znajući da može posve nekažnjeno uživati u svakodnevicama koje su mu do jučer bile potpuno strane.