Hrvatska znanstvena gerontokracija (13. rujna 2014. godine)

Hrvatska zaklada za znanost (HrZZ) ponovo je raspisala natječaj za financiranje znanstvenih projekata, koliko vidim, bez ikakvog razmatranja ogromnih nepravilnosti koje su pratile prošli natječaj - >> o tome sam već pisao. To ne daje nadu da će se ovaj natječaj provesti na korektniji i transparentniji način od onoga prošli put. Naime, premda su rezultati prošlog natječaja odavno poznati, i dalje nije poznat sastav "ekspertnih" panela (a "ekspertnih" namjerno stavljam pod navodne znake) koji su predložene projekte ocijenili tako da najbolji otpadnu, a najneprepoznatljiviji prođu. Začudo, o tome u javnosti nije bilo mnogo govora, >> pored mene, javno su se izjasnili Saša Ceci i Tomislav Domazet Lošo, a svima ostalima je valjda sve dobro.

Jučer sam čuo iznimno zanimljivu i zabavnu priču o prijavi projekata na novi natječaj HrZZ-a na jednoj znanstveno-istraživačkoj instituciji, gdje su tri od četiri projekta prijavljena od znanstvenika koji bi u mirovinu trebali ići ili koncem ove godine ili koncem iduće. Ovi koji bi u mirovinu trebali koncem ove godine, neće ni dočekati rezultate natječaja na radnom mjestu, a oni koji bi trebali ići koncem iduće, eventualno dobiveni projekt bi vodili možda pola godine prije svoje mirovine. Kad je netko naivan na sjednici znanstvenog vijeća na kojoj su projekti predstavljani upitao mlađe suradnike na predloženim projektima (možeš misliti mlađe, imaju 45 godina!) zašto se oni nisu uhvatili vođenja tih projekata, jedan od njih odgovorio je da njegov znanstveni učinak nije dovoljno dobar da prođe kao voditelj projekta na natječaju (ma dobar je, prošli su i gori od njega), ali da će on spremno preuzeti vođenje projekta kad njegova šefica ode u mirovinu! Znači, ciljevi njihovog projekta su:

(i) Namjerno prevariti hrvatske porezne obveznike tako da novce daju nesposobnom 47-godišnjaku, na temelju rada njegove šefice koja (navodno) odlazi u mirovinu.

(ii) Dostojanstveno ispratiti šeficu u mirovinu, koja će, kao prava šefica, u mirovinu otići kao voditeljica HrZZ projekta.

Zapravo, cilj njihovog projekta je još mračniji i bizarniji, a i štetniji za hrvatsku znanost i društvo. Pravi cilj je 45-godišnjem suradniku možda poznat, a možda i nije:

(iii) Iskoristiti činjenicu da je šefica dobila HrZZ projekt tako da joj se odgodi odlazak u mirovinu, tj. produži radni odnos prema važećem Zakonu o znanosti i nakon 65 godina, s obzirom da je njena ekspertiza nužna za izvođenje projekta.

Naime, nakon sjajnog ministrovanja docenta Jovanovića i njegovog pomoćnika za znanost, profesora Zelenike, Zakon o znanosti i visokom obrazovanju izmijenjen je tako da je napredovanje mlađem kadru, na nižim znanstvenim stupnjevima, znatno otežano, ali je zato produživanje statusa nakon 65 godina namjerno ostavljeno u pravno nejasnom stanju tako da se u ovom trenutku na institucijama po tom pitanju radi svašta. Naravno, uvijek se nađe načina da oni "koji institucijama trebaju", na tim institucijama i ostanu, sve u skladu s važećim Zakonom. Posebno je za proces produživanja statusa korisno ako onaj koji je instituciji iznimno potreban, tu svoju potrebnost i nezamjenjivost može potvrditi kakvim projektom koji vodi, koji je nedavno vodio, ili na kojem je nezamjenjiv suradnik. U tome će ga vjerojatno svesrdno podržati i >> Nacionalno vijeće za znanost koje treba donijeti kriterije za produžavanje radnog odnosa nakon 65 godina. U to su vijeće, između ostalog i voljom bivšeg ministra i njegovog zamjenika, imenovani i ugledni znanstvenici koji su već deset godina nakon što su trebali otići u mirovinu i dalje nužno potrebni hrvatskom sustavu znanosti. A neki od njih su objavili UKUPNO 3, potpuno beznačajna znanstvena rada.

Posve očekivano, natječaji HrZZ-a pretvorili su se u poligon na kojem se ta iznimna potreba institucija za uvaženim znanstvenikom pred mirovinom dokazuje dobivanjem znanstveno-istraživačkog projekta. Ovaj se moj iskaz već može i provjeriti na konkretnim slučajevima, gdje su pojedini znanstvenici i profesori koji u mirovinu trebaju krajem ove godine, svoju potrebnost u procesima produžavanja radnog odnosa već dokazivali projektima HrZZ-a >> dobivenim na prethodnom natječaju, na kojima su sudjelovali kao važni suradnici (ovi malo pametniji znaju da ljepše izgleda ako su "samo" suradnici te ako kao voditelja podrže nekoga tko ima barem 4 godine do mirovine).

I HrZZ prepoznaje vrijednost naših prekaljenih znanstvenika - oni zapravo čine najvažniji dio nekih stalnih odbora, a članovi odbora koji su u mirovini taj svoj status na stranicama Zaklade posebno ističu kao aureolu svoje neovisnosti. Jer, kad su u mirovini, naravno da nisu zainteresirani za sitna politička prepucavanja u vezi sa znanstvenim projektima (pih...), njih zanima samo izvrsnost! No, stvari su, naravno, posve drukčije. Mnogi su od tih znanstvenika u posebnim statusima na svojim institucijama (npr. emeritusi, zaslužni znanstvenici), gdje im uprava osigurava prostorije pod ključem, a i savjetodavna mjesta, pogotovo s obzirom na raspodjelu financijskih sredstava unutar institucije (iz višegodišnjeg institutskog financiranja - također fenomenalna novina koju je uveo docent Jovanović). Uostalom, tko bi se olako riješio ekspertize tako uglednog znanstvenika, s utjecajem i vezama na agencijskom i ministarskom nivou! Na kraju, i oni u upravi institucija moraju se baviti ili će se morati baviti znanošću pa pokoja dobra riječ na pravom mjestu uvijek dobro dođe. Treba dobro paziti naše vrijedne emerituse. A i oni će onda paziti na one koji su ih predlagali na razna mjesta od utjecaja, uključujući i status emeritusa.

I tako, ugledni članovi stalnih odbora HrZZ-a, u ekspertne panele imenuju iste takve ugledne i vrijedne znanstvenike, mnoge od njih također u emeritnom stanju, a neke i u stalnom radnom odnosu nakon 65, koji će posve sigurno znati procijeniti čija je znanost u interesu pojedinih institucija (i Hrvatske, naravno), a čija nije.

Dogodilo se dakle da onaj nesposobni 45-godišnjak na kraju i nije toliko glup. Zna on dobro tko treba dobiti projekt i da mu je mnogo bolje slušati svoju šeficu jer ona ima veze na pravim mjestima, u panelima i odborima HrZZ-a. A i njemu neće biti loše, možda ulovi kakvu paru "sa strane". Sigurnije je zapravo da će kakvu paru dobiti on, nego njegov vršnjak koji naivno misli da može i treba neovisno voditi istraživački projekt, na osnovu prethodnih rezultata i ideja koje ima (ona budaletina >> iz prethodnog posta).

U hrvatskoj su znanosti danas in "mladi" ljudi (ma kakvi mladi, mnogi su od njih već sijedi ...), ali uvijek oni koji točno znaju kome se trebaju pokloniti. Samo tako se oni mogu probiti do kakvog (polu-)vodećeg mjesta, do kakvog povjerenstva (recimo, panela za ocjenu projekata prijavljenih HrZZ-u), ali i tamo će, i opet, morati iskazati poslušnost koja se od njih traži. Takvi su ljudi hrvatska znanstvena budućnost. Veselimo se! Veselimo se i Hrvatskoj zakladi za znanost od koje se, po svemu do sad viđenom, može s priličnom sigurnošću očekivati da će ih u njihovom znanstvenom radu podržati. Ako ne sad, a ono kad dođe njihovo vrijeme.

A i činjenica da se >> znanstveni novaci raspoređuju na projekte HrZZ-a nas treba obradovati, jer ona garantira da će se sadašnji odgoj znanstvenika u Hrvatskoj sretno nastaviti i u budućnosti.

A sad ozbiljno: Netko će valjda toj lakrdiji od raspodjele javnih sredstava u znanosti stati na kraj? Zanima li uopće ikoga što se zbiva u HrZZ-u i odgovaraju li oni ikome?

<< Virusi: matematički ubojiti

Jutarnja simfonija za pauka >>

Zadnji put osvježeno: 19. rujna 2014. godine