Virusi: matematički ubojiti (20. kolovoza 2014. godine)
Postoji prirodno-znanstvena-matematička "subkultura". Njeni se pripadnici "regrutiraju" već u ranoj dobi, možda u četvrtom ili
petom razredu osnovne škole, a možda i ranije, ovisno u tom slučaju o obitelji. Nije to, naravno, ništa čudno, mladi violinisti i
pijanisti započnu još ranije, kao i sportaši, ali manje vidljivi su mladi matematičari i fizičari. No njih je zapravo mnogo
lakše prepoznati od glazbenika ili šahista. Mladi prirodoznanstvenici i matematičari imaju potrebu da na svijet gledaju analitički
i iznimno pojednostavljeno, sistemski i indukcijski. I premda svojim vršnjacima zbog toga izgledaju zastrašujuće, zapravo su gotovo
dirljivo naivni.
Istu naivnost ne podnosim kod odraslih "skeptika"-slijepaca, militantnih "ateista", iritantnih "darwinista"-manipulatora i ostalih
podvrsta kod kojih se mladenačka sklonost s vremenom pretvara u zloću, potrebu za "propovijedanjem", nametanjem i dominacijom - odrasli
ljudi ipak moraju shvatiti da postoje stvari koje ne razumijemo niti za njih imamo sluha, ali to ne znači da prema njima moramo biti grubi.
Ljudi imaju potrebu da žive pa čak i kad se nalaze u očitoj matematičkoj proturječnosti. Biologija i psihologija to dopuštaju.
13. kolovoza 2014. godine održao sam za pripadnike svoje subkulture predavanje "Virusi: matematički ubojiti". Predavanje je
započelo u 20:30 kao zadnja točka na dnevnom programu ljetnog kampa mladih matematičara u organizaciji udruge Mladi nadareni matematičari
„Marin Getaldić“. Ljetni kamp se održavao u Pazinskom kolegiju u Pazinu, tako da već drugi put ove godine odlazim u Pazin da
održim popularno predavanje - u ožujku sam bio na >> Istrakonu.
Predavanje možete poslušati u prozoru iznad (stream s YouTubea). Da vidite sve detalje slajdova, kliknite na ikonicu za postavke
videa (zupčanik), odaberite najveću rezoluciju (720 p) te odaberite prikaz u full screen modu (ikonica pored teksta YouTube) jer je video
prenesen u HD rezoluciji.

Predavanje je održano pred pedesetak polaznika kampa (iznad), a kako se radilo o mladim matematičarima, pokušao sam iz svog istraživanja izdvojiti dijelove koji bi im mogli biti zanimljivi. Stoga se ovo predavanje uglavnom bavilo geometrijom i strukturom virusa, problemima popločavanja sfere i cilindra, gustim pakiranjima ... Pored stvari o kojima uobičajeno govorim kad govorim o simetriji ikozaedarskih virusa (Caspar-Klug princip kvazi-ekvivalencije), ovaj put sam dodao i malo "šećera" pa sam govorio i o Eulerovom teoremu (formuli) o poliedrima (ispod).


Također sam govorio o još neobjavljenim stvarima kojima se bavim već neko vrijeme - radi se o problemima pakiranja DNA u virusima. Tu sam temu pokušao približiti slušateljima primjerom iz svakodnevice - šparnim žaruljama. Kod njih se radi o problemu "pakiranja" duge, fluorescentne cijevi na mali prostor. Mogli bismo zamisliti da se radi o pakiranju i "gužvanju" cijevi recimo u unutrašnjosti cilindra. Zanimljivo, danas na tržištu postoje barem dva načina na koji je ovaj problem riješen. Jedan je prikazan na slici ispod ...

... a evo i drugog (ispod) koji ima spiralni "feel".

A onda sam to povezao sa svojim rezultatima koji se odnose na pakiranje "DNA" (elastičnog užeta / cijevi) u "cilindru" (ispod). O ovim aspektima virusne energetike i strukture nisam mnogo govorio u svojim dosadašnjim popularnim predavanjima.

Dok sam montirao predavanje, dobro sam se nasmijao. Bilo je tu svega, od rasprave o tome šta je matematika preko ebole, funkcioniranja imunog sustava ("tko preživi preživi"), uskrsavanja drevnih retrovirusa iz naše DNA pa sve do pjevušenja >> "In the year 2525" Zagera i Evansa. Nadam se da su se moji slušatelji zabavili barem napola koliko i ja.
| << Bolnički croquis 5 | Hrvatska znanstvena gerontokracija >> |
Zadnji put osvježeno: 20. kolovoza 2014. godine