Zakon o radu i Bucky Fuller (25. listopada 2013. godine)

Prijedlog novog zakona o radu vrti se oko dvije stvari:

(i) Uvođenje i legalizacija agencija za "iznajmljivanje" radnika - radi se o famoznom outsourcingu koje današnja vlast tako sočno spominje.

(ii) Omogućavanje višekratnog (beskonačnog?) produženja ugovora o radu na određeno vrijeme (3 godine). Čini se da bi poslodavcima takva regulacija bila u debelom interesu i da bi ugovor o radu na neodređeno vrijeme ovakvim prijedlogom mogao postati dijelom povijesti.

Ima unutra još elemenata koji zaudaraju, npr. regulacija radnog odnosa trudnica, ali oko gornja dva će se lomiti koplja. Vlada uporno mantra da se radi o "fleksibilizaciji" tržišta rada. Ne radi se o fleksibilizaciji nego o smanjivanju radnih prava i dovođenju sve većeg broja radnika u podređeni odnos, u situaciju u kojoj im egzistencija ovisi o milosti poslodavca. Eto, dotle smo došli u našoj sjajnoj tranziciji u proteklih 20 godina.

No, što će se u Hrvatskoj popraviti čak i ako se provede ova "fleksibilizacija"? Hoće li se ovdje konačno pokrenuti ekonomska aktivnost i hoće li se više radnika zaposliti pa makar i na "fleksibilne" načine? Sumnjam. Vlada, naime, ne zna ni šta bi s ovim tvrtkama koje kontrolira pa bi ih najradije sve prodala. Današnja je hrvatska vlada potpuno nesposoban poslodavac. Oni ne mogu ništa pokrenuti, oni izgleda samo znaju postavljati podobne u nadzorne i upravne odbore. A što je s privatnim kapitalom? Čini se da u Hrvatskoj nema privatnog kapitala koji bi bio zainteresiran za rad i radnike pa se uporno govori o nekakvim "inozemnim ulaganjima". Inozemnim ulaganjima u što? U brodogradnju? U metalnu industriju? U tekstilnu industriju? Nema toga više kod nas.

Zato ne znam čemu će služiti novi zakon o radu i ako se donese. Samo tome da oni koji već zapošljavaju radnike ostvaruju još veće profite. U tom smislu, treba razmišljati na nove načine, treba otvoriti nove perspektive pa čak i ako su naizgled potpuno lude.

Eto kako od zakona o radu dođoh do >> Buckminstera, Buckyja Fullera (link) - on je bio poznat po ludim pogledima na stvarnost. Evo što je Bucky govorio o radu (moj prijevod s engleskog):

Moramo se riješiti naizgled točnog, a zapravo potpuno pogrešnog koncepta da svatko mora zarađivati za život. Danas je činjenica da jedan od nas deset tisuća može napraviti tehnološki proboj od kojeg ćemo živjeti svi mi ostali. Mladost današnjice potpuno je u pravu kad u zarađivanju za život vidi besmislicu. Stalno izmišljamo poslove zbog ove pogrešne ideje da svatko mora biti zaposlen na nekoj dosadi zbog toga što, prema Malthusijansko-Darwinističkoj teoriji, mora opravdati svoje pravo na postojanje. Tako imamo inspektore inspektora i ljude koji prave uređaje za inspektore da nadgledaju inspektore. Pravi posao za ljude trebao bi biti da se vrate u školu i misle o čemugod su mislili prije nego što su im rekli da moraju početi zarađivati za život.
Dare to be naive, majica

Takav, naizgled "ludi" pogled na stvarnost, uopće nije lud.

Umjesto društva i ljudi prepuštenih na milost i nemilost poslodavca i kapitala, zamišljajmo društvo neopterećenih kreativnih mislioca. Umjesto sveučilišta koji proizvode za potrebe tržišta i kapitala, zamišljajmo sveučilišta koje proizvode slobodne i imaginativne pojedince koji svojim idejama pokreću ekonomiju, izmišljajući vrste rada koje prije njihovih ideja uopće nisu postojale.

Za ovu je utopiju potrebno "samo malo". Potreban je zagarantirani temeljni osobni dohodak koji bi pojedinca oslobodio egzistencijalnog straha i omogućio mu da se otrgne od diktata profita. U takvoj bih Hrvatskoj ja htio živjeti - u Hrvatskoj koja ima povjerenja u svoje građane, koja ih potiče da doprinose i koja od njih očekuje da, kad i ako uspiju, "vrate dug" zajednici koja je u njih vjerovala.

Buckyjev je životni moto bio "Dare to be naive." - Usudite se biti naivni. Zašto ne? I tako su nam napunili glavu o neadekvatnosti, pogrešnom izboru zanimanja, nekorisnim hobijima i nepragmatičnoj beskompromisnosti. Sad budimo beskompromisno naivni.

<< Gravitacija Ksenofobija: Od evolucije do Borgesa >>

Zadnji put osvježeno: 25. listopada 2013. godine