Gravitacija (18. listopada 2013. godine)
- "Gravitacija" je zapravo ljubavni film.
Rekoh to Gogi nakon što ostavismo 3D naočale djelatnici
kina u Novom Zagrebu, a ona mi uputi jedan od onih svojih prekorno-sažaljivih pogleda koje čuva za prilike u kojima
mi želi dati do znanja da ne samo da me ona ne razumije, nego me vjerojatno ne razumije nitko u Avenue Mallu, a ni u
široj okolici. Pa dobro ...
"Gravitacija" je zapravo ljubavni film. Točnije, to je egzistencijalistički film s ljubavno-religioznim "zaokretom".
Hladni i negostoljubivi svemir u "Gravitaciji" zapravo predstavlja život u kojem se nađosmo posve nesigurni, s ograničenom
količinom kisika i okruženi opasnostima svih vrsta od kojih većinu ne možemo čak ni predvidjeti.
Kroz taj se okrutni svemir možemo probiti jedino uz pomoć onih koji nas vole, kojima je stalo do nas. Oni će nas krajnjim
naporom zadržati da nas svemir ne povuče u svoju nijemu i praznu utrobu. Samo uz njih naša "svemirska avantura" poprima
neki smisao.
"Gravitacija" je u najprimitivnijoj projekciji "akcijski" film o peripetijama troje, pa dvoje i na kraju jednog (jedne)
astronauta u bestežinskom stanju (Wikipedija kaže "science fiction thriller and space drama film"). Zakonima fizike je u filmu
pridijeljena velika pozornost pa se sve tamo vrti i giba u
skladu sa zakonima očuvanja energije, količine gibanja i kutne količine gibanja (osim u ključnom trenutku filma kad
se Kowalski (George Clooney) otkvačuje da bi "otplutao" u svemir, ali neću o tome reći više ni riječi). No, osnovna poruka filma je
zapravo metafizička. Poruka je to da, iza svemira u kojem vrijede zakoni fizike, postoji mjesto gdje nas čekaju naši voljeni
koje nismo uspjeli spasiti od hladne tame. To su naši anđeli koji nas s tog misterioznog mjesta čuvaju i kad napuste
našu projekciju bivanja. Za njih ne vrijede zakoni fizike i doći će do nas da nam pomognu čak i kad im je kisik odavno "iscurio" i kad ih ni
jedna fizikalna trajektorija ne dovodi u našu blizinu.
Gravitacija je zapravo religiozni film. To je film o svemiru u kojem postoji smisao.
Eto. To sam htio reći o filmu kojeg reklamiraju kao "znanstveno-fantastični".
A sad na nekoliko zanimljivih tehničkih detalja. U uvjetima konačnog gravitacijskom privlačenja (na Zemlji) uvijek postoji
smjer duž kojeg djeluje privlačna sila (prema dolje, odn. prema centru Zemlje). Taj smjer bitno određuje sva gibanja
na Zemlji pa tako i načine na koje ih se može promatrati. U bestežinskom stanju, takvog smjera koji narušava translacijsku i
rotacijsku invarijantnost prostora nema, pa se oslobađaju stupnjevi slobode za postavljanje kamere. Alfonso Cuaron je ovu
slobodu (makar i fingiranu, jer film, naravno, nije snimljen u bestežinskim uvjetima) izvrsno iskoristio pa u filmu svjedočimo
izmjeni kadrova u kojima se kamera tromo giba gledajući prema astronautima koji se bjesomučno rotiraju i onima u kojima se kamera
rotira zajedno s njima, prilijepljena na vizir kacige - Zemlja i svemirska postaja se svako malo ukažu okrećući se oko glave doktorice
Ryan (Sandra Bullock) kojoj puls divlja, a nama se želudac lagano okreće. Popio sam gutljaj. OK. Sad je malo bolje, nadam se da se neću izrigati na
"ljubavnom sjedalu".
Svakako preporučujem gledanje filma u 3D varijanti. Posebno su dobri 3D efekti u drugoj polovici filma kad je Ryan u postaji i
gdje je perspektivna dubina kadra manja pa je i 3D znatno uvjerljiviji. U prvoj polovici filma, kad svemirski otpad
uništava postaju, postoje dva-tri sjajna 3D trenutka gdje ćete se, htjeli-ne-htjeli trznuti da izbjegnete krhotine koje se kreću
putanjom koja završava točno na vašem čelu.
3D tehnologija u novozagrebačkom Cinestaru zove se Real3D (ili RealD). Radi se o cirkularno-polarizacijskom 3D-u (fotografija iznad) koji ipak ima nedostatke u kadrovima velike dubine
gdje se 3D ne reproducira dobro i gdje mozak ne spaja dobro dvije slike. Ovaj efekt je pogotovo izražen na objektima blizu
ruba projekcijskog platna te u brzim izmjenama prizora različite dubine. No, bez obzira na ove nedostatke, "Gravitacija" je
svakako film koji treba pogledati u 3D.
Za sve one koje zanima fizika 3D projekcije, odn. stereoskopske tehnologije, >> nudim jedan svoj
stari članak (iz 2007. godine) koji je, naravno, i dalje aktualan.
| << Peti dan | Zakon o radu i Bucky Fuller >> |
Zadnji put osvježeno: 18. listopada 2013. godine