Uz Kupu (23. lipnja 2015. godine, materijal iz 21.6.2015.)
Prvi put smo stali u Jarnevićima. Široka livada uokvirena dvjema štalama i bale sijena kao klikeri (iznad). Ne znam koji je na potezu.
Na nas laju psi, a jedan se žućko ohrabrio i krenuo prema nama. Laje li laje, ali čim je došao meni u blizinu i opazio da ga se ne bojim,
počeo se premišljati, zastao, a kad ja podigoh fotoaparat da opalim još jednu, on podvi rep i kao strijela ispali uz brdo cvileći. Ma hajde.
Jesi hrabar. Kad krenusmo prema autu, eto ti njega natrag, laje da nas "otjera", a onda ponosno zauze teritorij koji smo mi već odavno
napustili. Otjerao nas ... Ajd dobro, svi se ponekad tako tješimo.
Iza Jarnevića je Ribnik. >> O Ribniku sam napisao cijeli post tako da ovdje neću više. Žakanje pa Jurovski Brod.
Tamo je prijelaz u Sloveniju. A onda Metlika pa prema Črnomlju. >> O tome sam već pisao.
Stajemo iza Primosteka, kod skretanja prema Otoku. Ovdje je zrakoplov DC3 iz partizanskih dana (iznad), >> i o njemu
sam već pisao.
Neposredno prije Črnomlja zaustavlja nas klasje. Planina pliva na žutim valovima (ispod).
Iza Črnomlja je krajinski park Lahinja, ali >> tu smo bili već nekoliko puta pa ovaj put produžavamo dalje, prema Vinici (ispod).
Vinica je 21. travnja 1919. godine proglasila neovisnost, a za predsjednika novoproglašene države imenovali su 87-godišnjeg Jureta Pavlešiča. Za tri dana "pobunu" je ugušila policija i vojska. Danas u centru sela spomenik podsjeća na te "herojske" dane (ispod), kad je Viniška republika bila maltene isto kao i Francuska i Engleska.
U Vinici je i spomen-dom, obnovljena rodna kuća >> Otona Župančiča , parkiralište za autobuse i crkva (ispod). To je manje-više to. Tu je još i vrlo razrušeni viniški grad, ali mu je pristup zabranjen jer je obnova u toku.
Na brdu u šumi iznad Vinice je hodočasnička crkva Matere Božje Žeželjske (u Žežlju; ispod).
Ovo je mjesto u debelom hladu, može mu se prići od lovačkog doma ili okolo, dugim makadamskim putem kroz šumu.
U velikom natkrivenom prostoru ispred crkve, hladnu sjenu remete samo vriskovi svjetlosti u polukružnim otvorima. Ovdje smo sjeli da popijemo kavu.
Crkva je poznata po trokatnom baroknom oltaru, ali je zaključana pa ga pokušavamo vidjeti kroz prozore s rešetkama (ispod). Marija Žeželjska prosi za nas !
Spuštajući se natrag prema Vinici vidimo Kupu (ispod; >> Kliknite na fotografiju da je prikažete u dvostrukoj rezoluciji). Preko Kupe je Hrvatska.
Idemo dalje. Sinji Vrh pa se cesta odvoji od Kupe prema Kočevju. Stajemo opet na putu (ispod). Crveno bodljikavo cvijeće u travi.
U Livoldu pred Kočevjem opet na jug. Odavde se teritorij polako pojačava dok ne postane Gorski kotar. Ali prije toga skrećemo opet prema Kupi, do starog grada Kostela (ispod).
Crkvica s tri zvona izranja iza trave (ispod).
Kostel se uzdiže na uskom brdu (ispod). Odozgo bi se morala lijepo vidjeti Kupa, ali prilaz utvrdi je zabranjen.
Uskim putem natrag (ispod) pa dalje. Prema granici.
Brod na Kupi. Gdje se Kupica ulijeva u Kupu (ispod) ...
... i gdje jablanovi uokviruju kičastu sliku od crkve, brda, šume i neba (ispod).
A od Broda na Kupi ne idemo prema Delnicama, nego se probijamo prema Brod Moravicama (ispod).
Škola, crkva, spomenik na kojem mirno koegzistira povijest četrdesetih i devedesetih. Mirni mačak s nakrivljenim desnim uhom sunča se na toplom komadu betona (ispod). Gorani već cijepaju drva. Nikad nije prerano.
| << Ribnik | Milengrad >> |
Zadnji put osvježeno 23. lipnja 2015. godine