Krajinski park Lahinja (27. travnja 2015. godine, materijal iz 26.4.2015.)
Jedan od najljepših komada slovenskog i hrvatskog teritorija je okoliš rijeke Kupe i to upravo negdje oko granice koju Kupa (Kolpa) i
definira. Od Ozlja prema Kamanju, a onda uz zrak osvježen vodom polako prema Jurovskom brodu. Pa Metlika, Črnomelj, prema Vinici, sve
do Krajinskog parka Lahinja.
Lahinja (iznad) izvire u krajinskom parku (regionalnom parku prirode), a u Kupu se ulijeva kod Primosteka. Ta je rijeka srce Bele Krajine.
Tamo idemo danas.
U ovom smo kraju drugi put. >> Prvi smo put bili ovdje u 30. lipnja 2013. godine.
Parkirati se može recimo u centru Velikog Nerajca, a onda pješke kroz park. S pogledom na brazde (ispod), livade, šume i divlje proljetno cvijeće (iznad,
>> kliknite na fotografiju da je prikažete u dvostrukoj rezoluciji).
Laste bezglasno vježbaju za >> svjetsko prvenstvo u Slovačkoj, a vjetar miluje zelena polja pšenice. Mlada kosa zemlje (ispod, >> kliknite na fotografiju da je prikažete u dvostrukoj rezoluciji).
Na mjestima nas put ne može zadržati pa pređemo u polje, popnemo se uz brdo da vidimo divlju voćku (ispod). Gdje nije gnojeno, uberem kiselicu i prožvačem je. Sjetio sam se djeda Šibera i njegove strme livade koja je propadala sve do potoka.
Treba se približiti vodi. Čak i pod cijenu upadanja u blato, jer teren je ovdje nepouzdan. Na mjestima se ne zna gdje prestaje voda, a gdje počinje tlo. Zato biljke uživaju (ispod).
U rijeci ima riba, a s dna prema vrhu streme riječni dreadlocksi (ispod). Njišu se u ritmu sporog lahinjskog duba.
Iz krajinskih luga izviru potočići. Izvor na fotografiji ispod zove se izvir pod lipo, ali lipe više nema. Zato ima vodenih ljutića.
Park je premrežen stazama. Uske staze prate rijeku kroz šume, a kad izbiju na čistinu, spoje se s putićima (ispod) koji povezuju seoca: Veliki Nerajec, Mali Nerajec, Mala Lahinja, Belčji Vrh, Šipek i Pusti Gradac.
U Pustom Gradecu nalazi se Klepčev mlin (i žaga - pila).
Uz mlin je voda možda najljepša, kad se u tankom mlazu spusti niz branu - tek onda vidimo da su u njoj biseri (ispod).
Iza brane voda lagano skreće ulijevo, zaoblazeći ljutiće koji se kočopere ispod drvenog mostića (ispod).
Pored mlina je jezerce s još jednim mostićem (ispod). Iza njega se uz rijeku nastavlja staza kroz šumu.
Jablani se ogledaju u vodi jezera. S one strane vodenog zrcala, jablani stoje naopačke (ispod).
Uz mlin je i crkvica vseh svetnikov (svih svetih; ispod).
Mlin i crkva su, uz izvor Lahinje i najprepoznatljivije točke parka. Izvor Lahinje je na drugoj strani parka, kod Belčjeg Vrha (ispod). Uz njega smo sjeli da pojedemo naranče.
Na putu natrag seoski psi više ne laju na nas. Valjda su nas prokužili. Zato ovcama i dalje nismo dosadni, njima malo duže treba. Janjci bleje kroz ogradu (ispod).
Hodamo po poljima (ispod), a zrikavci znaju da je došlo njihovo vrijeme - sunce se umorilo. Zrrriiii. Zrrrriiii. Zzzrrriiii. Pod nogama osjećam mekoću trave i obuzima me jak osjećaj da sam to ja, ono dijete od šest godina što je isto tako hodalo po livadi, što je isto tako slušalo zrikavce. Svježe-kiseli miris stajskog gnoja miješa se s medenim mirisom jorgovana što ga nanese vjetar. Pokušavam udahnuti punim plućima i krivo mi je što sve ne osjećam još jače, još stvarnije. Ili je alergija ili sam bespovratno ostario.
NADOPUNA: (20.5.2018., materijal iz 22.4.2018.) U Lahinju smo se vratili prije tridesetak dana, skoro na isti datum kao i prije tri godine. I ovaj je put bilo lijepo, jedino je šteta što je dio parka zatvoren za javnost, očito zbog nekih nesuglasica oko privatnog posjeda. Nema veze, mi smo i bez toga uživali. Nastalo je i nekoliko lijepih fotografija iz Lahinje i okolice, s puta prema parku, a ovaj put ih donosim još šest (ispod).
U mjestašcu Gradac, između Metlike i Črnomlja, na zavoju rijeke Lahinje, nalazi se vrlo lijep (i malo poznat) stari grad (iznad i ispod). U dobrom je stanju, iza njega je širok i ugodan komad zemljišta koje je zaokruženo rijekom i grofovska grobnica. Na spomen ploči pored mostića i ulaza u grad piše:
A Bela krajina je lijepa kao i prije tri godine. Stajem pored puta da pogledam kroz ogroman betonski prozor (ispod; >> kliknite na fotografiju da je prikažete u dvostrukoj rezoluciji).
Kraj Lahinje ovce, naravno, i dalje pasu (ispod) ....
... a traktori oru (ispod).
Do idućeg puta.
| << Dvorac Bela II | Podne u Schonbrunnu >> |
Zadnji put osvježeno 27. travnja 2015. godine