Nepoznati slikar (1. lipnja 2012. godine)

Slikanje je jedan od razloga zbog kojih se smatramo različitim od životinja, zbog kojih se smatramo ljudima u nekom smislu koji nadilazi najprostiju darvinističku definiciju. Naši su preci morali imati neke modele, konstrukcije stvarnosti, da bi mogli izrađivati i danas moćne spiljske slikarije.

Ja se uvijek obradujem kad vidim te konje, bizone i jelene. Zamišljam našeg pretka pametnjakovića, možda ranjenog u nekom prethodnom lovu, kojemu je u njegovoj fizičkoj nemoći jedino preostalo da zamišlja priče svojih drugova lovaca. S vremenom je neke od svojih zamisli naučio prenijeti na stijene. Bio je to veliki konceptualni napredak. Konstrukcija stvarnosti. Ali i prva povijesna zabilješka, dnevnik lova. Mi smo bili tu, pisalo je na stijeni.

Potreba da slikamo slijedi nas, barem neke od nas, od tih davnih vremena. Zamjetan postotak ljudi koje smatramo važnima i kojima se kao vrsta ponosimo su slikari. Da Vinci, Dürer, Caravaggio, Vermeer, Hokusai, Sargent, ... imena su koja meni padaju na pamet, a svatko od vas ima sigurno neka svoja. No, puno je veći broj imena za koja nikad nismo čuli, potpuno nepoznatih slikara koji su slikali, ili barem započeli slikati, iz iste one praiskonske potrebe kao i onaj naš pametnjakovićki invalidni predak. Jednome od njih posvećen je ovaj post.

Djelo tog nepoznatog slikara prikazano je na slici iznad. Radi se o portretu moje prabake, famozne i strašne babe Šiberke, straha i trepeta obitelji. Taj mi je portret "pripao" nakon smrti mog djeda Šibera, u zimu 1999. godine. Točnije bi bilo reći da sam te zime za sjećanje na svog djeda iz njegovih ladica pokupio nekoliko žutih i uvrnutih fotografija, portret Katarine Šiber rođene Manz, djedove mame (slika iznad), i dvije uokvirene fotografije u koje sam dugo gledao kao dijete. Jedna od njih bila je fotografija djedovog brata Josipa koju sam iskoristio u postu >> Family, a druga je prikazana ispod.

Prema izgledu mog tate (bebica na pletenoj maloj stolici), ta je fotografija snimljena vjerojatno 1951. godine. Na fotografiji su još djed Šiber sa svojim rajthoznama i uglađenim brkovima, baka Sofija, moj stric Stjepan i prabaka Šiber. Usporedbom portreta i ove fotografije, može se zaključiti da je potrtet nastao vjerojatno krajem četrdesetih, početkom pedesetih godina prošlog stoljeća, a i da je slikar solidno pogodio osnovne značajke lica svog modela.

Ovaj je post, dakle, vrsta "ekskluzive" jer je Konstrukcija stvarnosti jedino mjesto gdje se djelo nepoznatog slikara može vidjeti. A slikar je nepoznat iz vrlo prozaičnog razloga - nije se potpisao. Slikar koji se ne potpisuje, to je već samo po sebi neobično. Tko je (bio?) taj tip?

Za potrebe ovog posta, okvir slike sam rastavio da vidim ima li u unutrašnjosti nečega što bi odgovorilo na to pitanje. Prvo iznenađenje na koje sam naišao bilo je da postoji slika i na pozadini slike. Ta je, očito neuspjela i napuštena slika, prikazana ispod.

Iznad ove slike piše Ešefojca Tasl što je vjerojatno nedovršeno ime Ešefojca Taslidžić. Prezime Taslidžić bilo je često u >> Gradačcu (u kojem je moj djed proveo svoj život) i okolici. Ešefojca nije ime nego označava Ešefovu ženu (Ešefovica). Znači, na neuspjeloj slici se vjerojatno nalazi žena nekog Ešefa Taslidžića (druga je mogućnost da je Ešefojca slikarica koju tražim, tj. da je tekst njen nedovršeni potpis, ali to mi ne zvuči previše vjerojatno). Meni to nimalo ne pomaže da odgonetnem slikarov identitet, ali nekome bi možda i moglo.

Konačno, na fotografiji iznad prikazana je stražnja strana okvira prije nego što sam ga rastavio. Umetnuti kartoni su služili evidenciji radnog vremena i učinka. Na njima je ćirilicom napisano: datum, br. naloga, radno vreme, prijava, odjava, potpis radnika, paraf. rukov., norm., prek., prazn., akord, svega, paraf. Rukopisom su uneseni datumi i radno vrijeme (od 07:00 do 16:00 ?), a napisano je i ime: Muharem Omeragić. Možda je to ime slikara, a moguće je i da karton koji je iskorišten za uokvirivanje slike nema nikakve veze sa nepoznatim slikarem.

Tako završava ovaj post. Bila je to priča o nevještom nepoznatom slikaru na web stranicama nevještog nepoznatog slikara.

<< Maks i Simulacija

Klasterski modovi >>

Zadnji put osvježeno 1. lipnja 2012. godine