Turopoljske drvene kapele 2 (7. srpnja 2014. godine, materijal iz 6.7.2014.)

Kapela, Cerje Lekeničko

Prošlo je više od tri mjeseca >> otkako sam pisao o turopoljskim drvenim kapelama. U međuvremenu sam dva-tri puta bio u Turopolju, a jučer konačno s konkretnom listom objekata koje sam namjeravao obići. Zapravo se, što se tiče geografije, radi o Turopolju "u širem smislu", vjerojatno bi se veći dio teritorija koji smo jučer obišli bolje uklopio u naziv Pokuplje.

Preko Velike Gorice prema Pešćenici (lekeničkoj) pa skretanje s glavne ceste prema Cerju Lekeničkom. U njemu se nalazi zapuštena drvena kapela Svetog Josipa (iznad i ispod). Čuva je miran pas, nezdrave kože koji se od sunca skriva ispod automobila. Izašao je da nas onjuška pa se bez glasa vratio pod kombi.

Kapela, Cerje Lekeničko, ulaz

U neposrednoj blizini kapele nalazi se propali objekt od povijesne važnosti za partizanski pokret u ovim krajevima. Nitko ga izgleda više ne održava, premda se imena na spomen-ploči i dalje mogu dobro pročitati. Još samo malo iza kapele, izrovani asfalt postaje makadam. Vraćamo se prema Pešćenici.

Iza Pešćenice je Lekenik, a odmah uz Lekenik je Poljana Lekenička. U njoj se, na istaknutom brdašcu nalazi groblje i posve mala, nedavno obnovljena kapelica Svetog Duha (ispod).

Kapela, Poljana Lekenička

Brdo je gusto prekriveno grobovima i do kapele (ispod) se može doći samo uskim puteljcima između križeva i svijeća.

Kapela, Poljana Lekenička, zvonik

Jedan je prozor otvoren pa se nazire mračna unutrašnjost. Klupice, kipići, mali oltar, ali najzanimljivije su "postaje križnog puta" koje su stilizirano nacrtane štapićem grafita na najobičnijem A4 papiru i postavljene na drvene zidove (ispod). Skromna umjetnost za skromnu drvenu kapelu.

Kapela, Poljana Lekenička, unutrašnjost

Još malo ispod Lekenika odvajamo se na zapad prema Letovaniću. Ovdje cesta slijedi Kupu koja je stalno s lijeve strane.

Letovanić je, kako i pjesma kaže, selo pokraj Kupe, a da li su u njemu cure k'o jabuke ne znam. Znam samo da je u Letovaniću kapela Sv. Filipa i Sebastijana (ispod).

Kapela, Letovanić

Kapela je odmah pored puta, a put je odmah na obali Kupe (ispod). Na pješčanim sprudovima sunčaju se i kupaju mještani. Kupa izgleda mirno i mekano.

Kapela, Letovanić, put, Kupa

U staklu koje štiti kip svetog Sebastijana ogleda se voda, drveće i kupači (ispod).

Kapela, Letovanić, kip svetog Sebastijana

Odmah iza kapele, put vodi u brdo, prema naselju Vrh Letovanićki. Na samom vrhu Vrha Letovanićkog, na lijepo održavanom i terenu, nalazi se kapelica Svetog Bartola (ispod).

Kapela, Vrh Letovanićki

Odavde se pruža lijep pogled prema okolici. Sve do same kapele penju se vinogradi i tako je vežu uz zemlju i rijeku (ispod, >> kliknite na fotografiju da je prikažete u trostrukoj rezoluciji).

U 19:00, točno kad stigosmo pred Sv. Bartola, započe zvonjava. Mještanin koji vodi psa pušta ga da pjeva. Veliki pas mješanac, sličan njemačkom ovčaru samo klempavih ušiju, zavija pokušavajući pratiti ritam zvona. Njegov gazda kaže da zavija samo kraj ove, "svoje" kapelice, da nikad, ni uz koja druga zvona ne pjeva.

Još dalje zapadno od Letovanića je Stari Brod - u njemu je kapela Sv. Martina (ispod).

Kapela, Stari Brod

Miješaju se mirisi roštilja i zapaljenog tla. Kasna popodnevna svjetlost raspršuje se na dimu (ispod).

Kapela, Stari Brod, dim

Probijajući se prema Pokupskom put nas odvede do samog kraja, do kuća u kojima bake ne vide često prolaznike. Asfalt postaje ugažena zemlja, a samo malo dalje, u šumi, ugaženu zemlju preuzima i oživljava bilje. Kraj svijeta, ovdje više nema prolaza.

Ali zato ima pogleda (ispod). Sunce tone. >> Kliknite na fotografiju da je prikažete u trostrukoj rezoluciji.

<< Košljun Bale >>

Zadnji put osvježeno 7. srpnja 2014. godine