Turopoljske drvene kapele 2 (7. srpnja 2014. godine, materijal iz 6.7.2014.)

Prošlo je više od tri mjeseca >> otkako sam pisao o turopoljskim drvenim kapelama. U međuvremenu sam
dva-tri puta bio u Turopolju, a jučer konačno s konkretnom listom objekata koje sam namjeravao obići. Zapravo se, što se tiče geografije, radi o
Turopolju "u širem smislu", vjerojatno bi se veći dio teritorija koji smo jučer obišli bolje uklopio u naziv Pokuplje.
Preko Velike Gorice prema Pešćenici (lekeničkoj) pa skretanje s glavne ceste prema Cerju Lekeničkom. U njemu se nalazi zapuštena drvena kapela Svetog
Josipa (iznad i ispod). Čuva je miran pas, nezdrave kože koji se od sunca skriva ispod automobila. Izašao je da nas onjuška pa se bez glasa vratio pod kombi.

U neposrednoj blizini kapele nalazi se propali objekt od povijesne važnosti za partizanski pokret u ovim krajevima. Nitko ga izgleda više ne održava, premda
se imena na spomen-ploči i dalje mogu dobro pročitati. Još samo malo iza kapele, izrovani asfalt postaje makadam. Vraćamo se prema Pešćenici.
Iza Pešćenice je Lekenik, a odmah uz Lekenik je Poljana Lekenička. U njoj se, na istaknutom brdašcu nalazi groblje i posve mala, nedavno obnovljena kapelica
Svetog Duha (ispod).

Brdo je gusto prekriveno grobovima i do kapele (ispod) se može doći samo uskim puteljcima između križeva i svijeća.

Jedan je prozor otvoren pa se nazire mračna unutrašnjost. Klupice, kipići, mali oltar, ali najzanimljivije su "postaje križnog puta" koje su stilizirano nacrtane štapićem grafita na najobičnijem A4 papiru i postavljene na drvene zidove (ispod). Skromna umjetnost za skromnu drvenu kapelu.

Još malo ispod Lekenika odvajamo se na zapad prema Letovaniću. Ovdje cesta slijedi Kupu koja je stalno s lijeve strane.
Letovanić je, kako i pjesma kaže, selo pokraj Kupe, a da li su u njemu cure k'o jabuke ne znam. Znam samo da je u Letovaniću
kapela Sv. Filipa i Sebastijana (ispod).

Kapela je odmah pored puta, a put je odmah na obali Kupe (ispod). Na pješčanim sprudovima sunčaju se i kupaju mještani. Kupa izgleda mirno i mekano.

U staklu koje štiti kip svetog Sebastijana ogleda se voda, drveće i kupači (ispod).

Odmah iza kapele, put vodi u brdo, prema naselju Vrh Letovanićki. Na samom vrhu Vrha Letovanićkog, na lijepo održavanom i terenu, nalazi se kapelica Svetog Bartola (ispod).

Odavde se pruža lijep pogled prema okolici. Sve do same kapele penju se vinogradi i tako je vežu uz zemlju i rijeku (ispod,
>> kliknite na fotografiju da je prikažete u trostrukoj rezoluciji).
U 19:00, točno kad stigosmo pred Sv. Bartola, započe zvonjava. Mještanin koji vodi psa pušta ga da pjeva. Veliki pas mješanac, sličan
njemačkom ovčaru samo klempavih ušiju, zavija pokušavajući pratiti ritam zvona. Njegov gazda kaže da zavija samo kraj ove, "svoje" kapelice, da nikad, ni
uz koja druga zvona ne pjeva.
Još dalje zapadno od Letovanića je Stari Brod - u njemu je kapela Sv. Martina (ispod).

Miješaju se mirisi roštilja i zapaljenog tla. Kasna popodnevna svjetlost raspršuje se na dimu (ispod).

Probijajući se prema Pokupskom put nas odvede do samog kraja, do kuća u kojima bake ne vide često prolaznike. Asfalt postaje ugažena zemlja,
a samo malo dalje, u šumi, ugaženu zemlju preuzima i oživljava bilje. Kraj svijeta, ovdje više nema prolaza.
Ali zato ima pogleda (ispod). Sunce tone. >> Kliknite na fotografiju da je prikažete
u trostrukoj rezoluciji.
<< Košljun | Bale >> |
Zadnji put osvježeno 7. srpnja 2014. godine