Košljun (13. lipnja 2014. godine)

Košljun je posve mali otočić, komadić tla radijusa možda 100-200 m između krčkog "poluotoka" Prnibe i Punta. Na njemu se nalazi poznati franjevački samostan.

Naravno da sam na Košljunu već bio. Previše puta sam već bio na Krku a da bi mi to promaklo. No, bilo je u ovom petku, 13. lipnja ipak nečeg posebnog u posjetu Košljunu. Za početak, klinci. Stotine osnovnoškolaca u šarenim majicama, oduševljeni zbog zadnjeg dana škole i male mature. Vriska, pištanje, guranje. Ali dobro. Nisu bili ni tako loši. Samo previše buče, a inače su uglavnom pristojni.

Svaki razred nosi majice svojih boja s nekom "mudrošću" otisnutom na njima. Na primjer:

Stigli smo do kraja, bilo nam je već do ...

Ove tri točkice nisam umetnuo ja, tako je zbilja u originalu. Ili:

Mi smo vaša budućnost. Je li vas strah?

Pa jest. Malo.

Zavšila je škola, završio je šok, sad nam treba samo cola / stock.

Kaže im jedna malo starija nastavnica koja vodi drugi razred, pa otkud vi znate šta je stock, to je piće vaših roditelja? Mala samo sliježe ramenima i odmahuje glavom. Bitno je da se rimuje, a i očigledno je provokativno pa mora da je dobro. Bilo je i afirmativnih varijanti. Recimo:

Zauvijek ćemo pamtiti lica naših profesora.

Eh, to je napisao neki poeta iz osmog C, a oni fakini iz zadnjih klupa mu to nikad neće oprostiti. Svi imaju neke buntovne poruke, a jedino oni nose neku sentimentalnu glupost. Daj štok, daj jaja ili stravu i užas, bilo šta samo ne opet profesore i to na majici za malu maturu!

I tako mi u društvu djece u šarenim majicama, sasvim pristojne zapravo, stigosmo brodićem iz Punta na Košljun. Dočekuje nas, kao i prošli put, sveti Franjo koji propovijeda bratu vuku, a ovaj poskakuje od sreće (iznad).

Danas je moj imendan i blagdan svetog Antuna (na Krku kažu Antonja), a njegovo štovanje na Krku su posebno proširili upravo franjevci (pogrebu svetog Franje nazočio je i Antun Padovanski, također franjevac, pa su ta dva sveca otad za franjevce skoro pa jednako važna).

Djeca odoše u crkvu, a mi bilo gdje, samo što dalje od njih. Za početak u klauster franjevačkog samostana (iznad). Svjetlost ne razočarava premda je klauster relativno mali. A odavde se odvajaju ulazi u male prostorije, minijaturne "muzeje".

Arheološka zbirka je u početku, krajem 19. stoljeća služila obrazovanju polaznika četverogodišnje niže gimnazije. U međuvremenu je popunjena predmetima iz helenističko-ranoantičke nekropole, pretpovijesnom keramikom, zbirkom amfora (ispod) ...

... i kamenim nadgrobnim spomenicima i sarkofazima. Vide se ovdje tako brončane fibule iz 5. stoljeća prije Krista, uljanice iz antičkih grobova iz 1. stoljeća, staklene posude za mirisna ulja iz 1. - 2. stoljeća (ispod) ...

Muzej objašnjava i košljunsku povijest, kako su ovdje prvo bili benediktinci koji su, pomalo misteriozno, odustali od samostana u prvim desetljećima 15. stoljeća. Jedan natpis u muzeju kaže:

Papa Nikola V. preko krčkog biskupa, franjevca Franje, dana 27. veljače 1447. godine ukida u samostanu red sv. Benedikta i dopušta maloj braći da preuzmu otočić. Ora et labora nadopunjeno je s pax et bonum koje traje već skoro 6 stoljeća.

Pored arheološkog muzeja tu je i sakralna zbirka u kojoj se čuvaju zanimljivi slikarski radovi, uglavnom prikazi svetaca i djevice Marije. Ikona prikazana ispod potiče iz 17./18. stoljeća, a radi se o svojevrsnom "kanonskom" prikazu Marije i Isusa, jednom od tri sačuvana u zbirci, od kojih je najstariji iz 15. stoljeća. Tehnika izrade je tempera na drvu s pozlatom.

Posve drukčiji prikaz Bogorodice i Isusa potiče iz 18./19. stoljeća, a autor je nepoznat (ispod).

Slikaru nedostaje vještine, poigrava se s perspektivom dječjeg lica što mu nije do kraja uspjelo. Marijino lice je uspješnije, ali opet griješi u pozicioniranju njenog desnog oka, a i u izboru kombinacije boja za vrat i za lice. Tamni obrub dječjeg tijela djeluje neprirodno, a trebao mu je da ga odvoji od plahte sličnog tona i boje. Prikaz drveća na vjetru u pozadini slike je skoro pa djetinjasto shematiziran i posve neuvjerljiv.

Eh, nije to Caravaggio, ali čovjek se trudio, ajde. Uostalom, o čemu bih ja danas pametovao da ga nije bilo ...

Svetu Katarinu i Mariju Magdalenu naslikao je Girolamo da Santacroce u 16. stoljeću (ispod). Slika potječe iz srkve sv. Franje Asiškog u Nerezinama.

Nije loše, skoro pa "secesijski" pojednostavljeno i shematizirano. Boje su žive, pomalo u neskladu s ozbiljnim licima Katarine i Magdalene - slici bi sigurno više odgovaralo da se smiju iz sveg srca, boje pozivaju na sreću.

Možda je najdojmljivije ulje na platnu, pieta iz 17. stoljeća (iznad), dio oltara. Koliko god da slika ima problema i s perspektivom, anatomijom, a i izborom boja, cjelokupni dojam je dobar. Autor je, čini se, nepoznat.

Izdvajam još i neobično raspelo koje dojmljivo prikazuje Krista (iznad). Uočite posve neobičan detalj - ruke su spojene naknadno i kao da ne pripadaju skulpturi.

U crkvi Navještenja Marijina odmah se opaža velika slika iznad oltarnog luka, rad Francesca Ughettija iz 1654. godine koja prikazuje raj, čistilište i pakao - iznad je prikazana samo polovica te slike.

Crkva ima drveni strop sa zanimljivim rezbarijama i ukrasima (iznad).

Na kraju smo posjetili etnografski muzej s narodnom odjećom s otoka Krka iz njegovih raznih krajeva. Ali ima u njemu još svega čudnoga! Na primjer, preparirano jednooko janje i u formalinu sačuvani organski izlošci koji su me prestrašili pa nisam ni detaljno ispitivao o čemu se radi (malo, ali samo malo, lažem - bila je velika gužva oko tog kuta pa nisam mogao lako prići, a onda sam odustao).

Ovdje se prodaju i kipići Marije i raspela - kladim se da mnogi gosti i žele nešto takvo za uspomenu. Što se o tome može reći, eh ... ne znam ni sam, ali znam da kipići poslagani jedan pored drugog izgledaju vrlo vizualno atraktivno (iznad).

Na putu do Punta, društvo nam opet prave osnovci, a sreli smo ih kasnije i na Veloj plaži u Baški. Danas je dan koji će pamtiti. Ja se svog, inače, uopće ne sjećam.

Zadnji put osvježeno 13. lipnja 2014. godine