Turopoljske drvene kapele 1 (24. ožujka 2014. godine, materijal iz 22.3. i 23.3.2014.)
Navodno ih se u Turopolju sačuvalo trinaest. Tako da ovaj post treba tretirati kao prvi dio, jer se brdima Turopolja
i drvenim, ne kapelama, nego katedralama, namjeravam vratiti.
Čini se da ih većina potječe još iz doba baroka, ali zadnji datumi obnove, barem oni zapisani na kapelama, su iz tridesetih
godina prošlog stoljeća. Moglo bi se u obilazak krenuti od Lučelnice (fotografija iznad,
>> kliknite na fotografiju da je prikažete u trostrukoj
rezoluciji.
Na obavijesnoj ploči pored kapele piše:
ARHITEKTURA: Kapela nosi prepoznatljiv stil turopljskog drvenog graditeljstva. S osam profiliranih stupova, od kojih su po tri smještena na uglovima kapele, a dva na ulazu, primjer je vrsnog graditeljskog umijeća domaćih majstora u drvu. Na krovu se uzdiže maleni tornjić - zvonik obložen šindrom.
INTERIJER: U kapeli se nalaze kipovi Sv. Florijana i Sv. Jura, omiljenih svetaca zaštitnika u Turopolju te Križni put naivnog kipara iz Turopolja Mate Mihinice.
POSEBNOST: Pisani izvori spominju ovu kapelu 1678. godine. U izvornom obliku postojala je do 1704. godine kada je porušena, a na njezinom mjestu podignua je nova, veća i prostranija s predvorjem i zonikom. O kapeli je skrbio vlastelin Franjo Berislavić.
Bilo bi lijepo da smo mogli ući i vidjeti interijer, ali koga da sad upitamo za bilo što ... Kapela u Lučelnici (iznad) pozicionirana je malo izvan mjesta, u njenoj su blizini samo vinogradi. U daljini se vidi šuma (ispod). Brda i šume Turopolja.
Iza Lučelnice, prirodno je nastaviti prema Gustelnici. I tamo je ljepotica, posvećena Svetom Antunu Padovanskom (ispod).
Na obavijesnoj ploči piše:
POSEBNOST: Gradili su je strani majstori načinom gradnje koji odudara od domaćeg tradicionalnog načina. Građena je, kako narod kaže, "na žale", a između njih su složene "platnice" - daske. Iznutra je oplata od jelovih dasaka. Na pročelju se nalaze četiri izrezbarena stupa. Zabat na kapeli je izrezbaren, a iznad njega se diže malen tornjić - zvonik.
Prema izvorima iz Turističke zajednice Grada Zagreba, nacrt kapele načinio je Herman Bolle, autor mirogojskih arkada, možda najreprezentativnije zagrebačke arhitekture. Katedrala, rekoh ja (iznad).
Od Gustelnice prema Lukinić Brdu - tamo je kapela posvećena Svetom Ivanu Krstitelju (iznad). Pored kapele je veliko groblje
pa mi se čini da je, za razliku od prethodne dvije, u redovitoj uporabi.
Prema podacima Turističke zajednice Grada Zagreba, današnji izgled kapele potječe iz 1908. godine (ispod).
Drvena je gradnja specijalitet Slavena, a valjda i većine drugih naroda. Kod nas je, osim Turopolja, po drvenoj gradnji poznata i Banovina i sisačka posavina. Drveni ukrasi iznad ulaza u Sv. Ivana (ispod).
Odlazeći od Sv. Ivana, opažamo kako sunce tone (ispod). Zažutilo se, zacrvenilo, a raspelo ispred crkve kao da se zapalilo. Trebao bi bolji i strpljiviji fotograf od mene da to zabilježi. >> Kliknite na fotografiju da je prikažete u trostrukoj rezoluciji.
I kad smo već pomislili da je za danas gotovo, posve nas iznenadi kapela Svetog Petra i Pavla u Cerju Pokupskom, točnije malo izvan Cerja Pokupskog (ispod). Na kapeli piše: TZR. PART. IHS OREČIĆ. > OVA KAPELICA PODIGNUTA U ČAST SV. PETRA I PAVLA GOD. 1932. <
Pada mrak, a ja pokušavam osvijetliti ulaz u kapelu dugim svjetlima. Odustajem. Odlučujemo da se prošećemo po prostranoj livadi iza kapele (ispod). Svježi vjetrić i miris zemlje. Vrijeme će se promijeniti.
Drugi dio posta, iz 7. srpnja 2014. godine s kapelama u okolici Lekenika i Letovanića, >> možete pogledati ovdje.
| << Krško i Rajhenburg | Po središnjoj Istri u dva dana 1 >> |
Zadnji put osvježeno 7. srpnja 2014. godine