Zen i kvantna mehanika 2 (4. kolovoza 2012. godine)

Pretpostavimo li da konačna spoznaja postoji, postavlja se pitanje njene naravi. Ovdje posebno mislim na njenu "adekvatnost" u znanstvenom smislu, tj. dâ li se ta spoznaja racionalizirati i matematizirati na način da je jednoznačno priopćiva. Znanstveno su adekvatne one spoznaje koje nadilaze subjektivno i pojedinačno; prostor znanosti je ono univerzalno ljudsko, a ono je dobrim dijelom određeno matematikom.

Zanimljiva su pitanja (i) da li tisućljetna prirodno-znanstvena aktivnost konvergira ka konačnoj spoznaji te (ii) da li je taj limes unutar skupa znanstvenih spoznaja tj. da li je i sam priopćiv kao i sve njegove spoznajne prethodnice (u povijesnom, ali i općenitijim smislovima).

>> "Problem promatrača" iznosi zamisao da konačna spoznaja ne pripada skupu znanstvenih spoznaja te da je stoga paradoksalna kad se sagleda iz znanstvene perspektive.

Ta se zamisao u romanu gradi na temelju poznate "čudnovatosti" kvantne mehanike i njenog odustajanja od potpuno objektivne stvarnosti. Premda se ovi koncepti u standardnim kursevima kvantne mehanike ne naglašavaju i premda je ta teorija i dalje u potpunosti matematički priopćiva, kvantna se mehanika ne može konzistentno formulirati bez uvođenja koncepata (paradoksa) potput "paralelnih stvarnosti", "interferencije mnoštva izbora/svjetova", "promatrača i kolapsa valne funkcije/svijeta" i slično.

Možemo zamisliti da će ovi elementi u naprednijoj teoriji biti još naglašeniji te da će konačna spoznaja biti znanstveno paradoksalna premda će joj se moći do određene razine približenja prići znanstvenim putem. Stoga bi konačna spoznaja mogla izgledati kao prevara iz (nedovoljno fleksibilne) znanstvene perspektive.

Jedna od, navodno [1], najtežih istina zena kaže:

Iluzija je prosvjetljenje; prosvjetljenje je iluzija.

Možda je tako i sa znanošću. Konačna spoznaja je iluzija. Možda bi moglo biti još i gore: konačna spoznaja bi mogla biti potpuna besmislica*, čiju bi punu besmislenost mogli pojmiti samo prosvijetljeni.

[1] Vladimir Devide, Zen: ideje, umjetnost, tekstovi, Znanje, Zagreb (1993).

Teleća kvantna mehanika

Zen tele

* Ovdje ne mislim nužno da bi konačna spoznaja morala biti u potpunosti lišena smisla. Moglo bi samo biti da bi taj smisao projiciran na prostor znanstvene spoznaje bio besmislica.

<< Zen i kvantna mehanika Fizikalna virologija >>

Zadnji put osvježeno: 4. kolovoza 2012. godine