Dvorana slave: Morska spilja, 8. lipnja 2015. godine

>> "Morska spilja" bio je projekt u koji sam uložio mnogo truda. Prvi put sam se bavio malo ozbiljnije UV mappingom, tj. projekcijom slikovnih tekstura koje sam sam načinio na 3D model galeba kojeg sam sam modelirao (kad se osvrnem unatrag na tu 2009. godinu, nije mi jasno ni kako sam sve to stigao ni kako mi se sve to dalo, ali nije mi žao). No, pored toga, čitao sam i članke o algama, pogotovo onima koje se mogu naći na otoku Krku i koje su sklonije rastu u spiljama, tj. tamo gdje je manje svjetla. Završena slika sadrži ogroman broj objekata - algi - koje su ispod površine vode i čiji se oblici ne vide, ali daju nešto boje sceni (kako je to čudno za čuti, "slika sadrži ogroman broj objekata koji se ne vide", ali za ljude koji sliku shvaćaju kao mali svemir, kao skup vidljivih i manje vidljivih, ili samo posredno vidljivih objekata, to je posve normalno).

Konačna verzija slike prikazana je iznad, ali >> projekt je počeo manje raskošno, kako je prikazano na slici ispod.

U prvoj verziji, sva je svjetlost izravna, jasno je osvijetljen ulaz u spilju, a površina vode u njoj je prilično mračna (iznad). I površina sama je drukčija - radi se o isosurface objektima u PovRayu. Koga zanima nešto od kodiranja u PovRayu, barem kako ga ja vidim, može baciti pogled na >> seriju predavanja koja sam održao u svibnju 2013. godine u Ljubljani (na engleskom). Kodiranje u PovRayu obrađeno je u >> trećem i >> četvrtom dijelu predavanja.

No, svatko tko je sjedio pored mora, pažljivo ga slušao i gledao, zna da more u pravim uvjetima odašilje svjetlost koja pleše po stijenama u ritmu valova. Sjesti na neku stijenu pred kraj dana i gledati mrežu od svjetlosti što ju je isplelo more ispod naših golih stopala. Iznad nas, galebovi jedre na zračnoj struji, skoro da stoje u mjestu, kao da se bave nekim sportom! A onda malo skupe krila i kao metak skliznu s otoka prema kopnu u daljini.

Elem, tako sam i ja pokušao dobiti reflektiranu svjetlost, koja bi djelomično osvjetljavala galeba, a djelomično dodatno osvjetljavala spilju i vodu (iznad). Za takve je proračune u PovRayu potrebno uključiti tzv. "fotone", zapravo doslovno praćenje svjetlosnih zraka iz izvora sve dok se, nakon refleksija i refrakcija, ne zaustave na objektu koji definiramo kao "metu" za fotone. Dosta je to proračuna što usporava izračun slike, ali danas bi se to dalo napraviti mnogo brže nego 2009. godine, naravno.

Prije konačne verzije, načinio sam još jednu (iznad), a onda sam odlučio da je dosta. Teško je odlučiti kad je računalna slika zaista gotova i uvijek bi joj se moglo ponovo vratiti. Da imam nešto više vremena i entuzijazma, vjerojatno bih to učinio i danas.

Zapravo i jesam. Malo sam čačkao, naime, po kodovima za izradu algi. Kakvi su to simpatični mali algoritmi, računalne reprezentacije vizualnih "halucinacija" i razmišljanja! Misliti lijepo, misliti svježe. Eh, kad bismo to uvijek mogli, onako, na nivou!

Slika ispod prikazuje algu koja je nešto slobodniji model za amphirou rigidu.

A na slici ispod prikazana je "hrga" koja modelira codium bursu.

Evo za kraj i axinelle (ispod).

Tijekom rada na ovom projektu dosta sam čitao o kaustici, tj. oblicima koji nastaju u fokusiranju reflektirane i refraktirane svjetlosti i zaključio da je PovRay zapravo izvrstan virtualni laboratorij za simulaciju tih efekata. Stoga sam predložio temu za diplomski rad, "Istraživanje kaustike metodom praćenja svjetlosnih zraka i usporedba s eksperimentom". Taj je >> diplomski rad 2011. godine napravio Bruno Paun, a možete ga >> downloadirati OVDJE.

Na stranicama "Konstrukcije stvarnosti" objavio sam u 2011. godini još dva posta koji se izravno bave kaustikom: >> Gospodar prstenove kaustike (kaustika u refleksiji) i >> Kaustika u refrakciji.

Što bih danas napravio drukčije? Modelirao bih galeba u još jačoj i dinamičnijoj pozi i pripazio na to da položaj krila bude u boljem skladu s anatomijom ptica.

<< Kvantni informatičari

Livadski ljutić >>

Zadnji put osvježeno: 9. lipnja 2015. godine.