Sjetio sam se Samobora (2. siječnja 2014. godine)
Scena prva: Srednja škola, možda drugi ili treći srednje. Neka fotografija, ne znam više čija. Nas nekoliko iz razreda stojimo pored česme na samoborskom trgu. Ja nosim ruksak i poziram snažno usidren, raširenih nogu. Idemo valjda negdje na planinarenje, ne sjećam se više.
Scena druga: Buđenje u hladno jutro na klupicama ispod Svete Ane (iznad). Mojih dvojica prijatelja i ja, polazeći
na Japetić čini mi se, bez vreća za spavanje, zaključismo da ćemo se gore smrznuti, bez obzira na kuhano vino i dobru atmosferu.
Moja fizičarska generacija na izletu. Ostali su bili pametniji od nas teoretičara. Spuštajući se u gluho doba noći s Japetića, dođosmo u
Samobor u kojem nema ni žive duše. Čekajući jutarnji bus, sjedosmo na klupice i zaspasmo.
Ujutro nas ispitivački, sa sigurne udaljenosti, promatraju dvojica penzionera. Nešto mrmljaju, razgovaraju, a na nas stalno
sumnjičavo skreću pogled. Autobus koji se drnda do Zagreba s motorom koji toliko buči da uopće nema smisla započinjati razgovor.
U njemu je nemoguće zaspati.
Scena treća: Penjem se na samoborsku gradinu. Prvi put sam ovdje bio s roditeljima, a poslije još mnogo puta, što sam, što u društvu. Izvor na zaravni uspona. Ljudi koji ostavljaju smeće iza sebe. Sjećam se odmora na zidovima, dok se gore još smjelo pristupiti. Pušim cigarete.
Scena četvrta: Goga i ja u predvečerje prelazimo drvene samoborske mostiće.
Scena peta: Dvije godine za redom dolazimo u Samobor u veljači, zaboravljajući da je tad u Samoboru prava
ludnica - fašnik. Maskirani ljudi i boje koje se ne slažu. Mnogo galame od koje moram što prije pobjeći.
Scena šesta: Večeramo s prijateljima u Samoboru. Radi se o obećanju, točnije okladi - ja sam rekao da ću
rado platiti ako nam članak objave, a moj prijatelj i koautor ako ga ne objave. Draže mi je plaćati kad imam
razloga, a ni večera nije loša. Sjećam se samo slatkog vinskog umaka za teletinu i vrlo pristojnog i uslužnog
konobara. Kraj toplog ljeta i miris jeseni. Rujan. Jedemo vani, na terasi. Možda sam i mogao ponijeti neku
jaknicu, imam samo majicu kratkih rukava. Pada mrak. Koga zanima članak, >> evo ga OVDJE.
Kliknite na fotografiju ispod >> da je prikažete u
trostrukoj veličini. Samoborski krovovi.
| << Piran u magli | U Đakovu >> |
Zadnji put osvježeno 2. siječnja 2014. godine