Konferencija u dvorcu Seggau (16. prosinac 2009. godine)
Dvorac Seggau u Leibnitzu. Tko zna bih li ikad tamo otišao da nije bilo ovogodišnje četvrte božićne biofizičke radionice. A kako sam otpočetka sudjelovao u tom happeningu, tj. kako sam bio na sve tri prethodne i dobro poznajem ljude koji se tamo okupljaju, otišao sam i ove godine. Održao sam i predavanje "Thermodynamics of nanospheres encapsulated in virus capsids" bazirano na još neobjavljenom radu koji se može downloadirati OVDJE (Arxiv). No, pored te uobičajene znanstvene aktivnosti mjesta i krajolici često samo iskliznu, prođu, zaborave se. Sjećam se tako jedne konferencije u Saint-Malou, ali se Saint-Maloa slabo sjećam, a slabo se sjećam, na svoju veliku žalost, i Mont Saint-Michela i njegove spektakularne arhitekture, uključujući i klauster. O tome sam već prije pisao. Ne znam da li sjećanja sama od sebe uvijek tako izblijede ili se radi o tome da sam ja tamo išao po drugom poslu, zbog znanosti, a ne zbog arhitekture. E ako je zbog drugog, onda je fakat glupo. I premda Schloss Seggau nije ni blizu Mont Saint-Michelu, obišao sam ga koliko sam stigao i ponešto i fotografirao. Pa evo i nekoliko jutarnjih fotografija, načinjenih prije početka "službenog programa" zadnjeg dana konferencije.
Zanimljivo je kako ti znanstvenici razmišljaju. Na svečanoj večeri upitah organizatora možemo li obići unutrašnjost dvorca jer sam saznao za sobe s posve očuvanim namještajem u baroknom stilu, a kako mene barok izrazito zanima ... Bude se on sutra raspitao. Sutradan mi kaže da je to moguće ako se nađe barem desetoro zainteresiranih za obilazak. Cijena bi bila 4 eura po glavi (eh, Austrijanci...). Dobro, rekoh, evo tu sam ja i dva moja studenta, pa nam treba još samo sedam. I premda je Georg (organizator) tijekom jutarnjih predavanja predložio tu opciju svim prisutnima, nije se našlo tih dodatnih sedmero. Hah... I tako propade moja zamisao. Znanstvenici...
Snijeg je napadao već prvi dan konferencije. Budim se drugog dana ujutro rano, možda 06:30. Prije doručka obilazak. Sklisko je. Dva-tri radnika već čiste, posipaju sol. Grüss Gott. Tamno je, svjetlo dolazi od nekoliko svjetiljki oko dvorca. Žuto-plavo, šteta što moj fotoaparat nije ni blizu kvalitetan da uhvati to kako spada. A nemam ni stalak. Nema veze.
Drugi put se vraćam pred ulaz dvorca. Ljepše je bilo dok je bio mrak, anđeli su isijavali žuto, a nebo i snijeg su bili sablasno plavi. Zima.
Mala crkvica izgrađena vrlo moderno. Nekoliko starijih žena unutra i svećenik. Tako rano? Isus je na malo izvijenom križu, izduljen i mršav. Zanimljivo. Vitraj na moderan način. Mnogo šareniji, a i zanimljiviji od matematizirane varijante koju sam pripremio za Leonardov hram (ispod). Još ću razmisliti oko toga.
| << Arhiva | Crkva u Opatiji >> |
Zadnji put osvježeno 16. prosinca 2009. godine