Petolisna lozica, 6. listopada 2018. godine
U Hrvatskoj je petolisna lozica, penjačica koja potječe iz Sjeverne Amerike i Meksika, u divljini prvi put zabilježena 1952. godine na području Medvednice. U Engleskoj je u divljini prvi put zabilježena 1927. godine. Samo 90 godina nakon toga, biljka je prisutna posvuda, skoro je nemoguće je proći pored zapuštene, a i brižno njegovane ograde, a da se tamo ne nađe petolisna lozica, Parthenocissus quinquefolia. Postala je vrlo omiljena ukrasna biljka, dijelom i stoga što joj listovi ujesen postaju narančasti, žuti, (tamno) crveni, crveno-ljubičasti i toplo smeđi (ispod; fotografirano u Ljubljani 27. rujna). Ova "moja" (iznad) naslikana je 6. rujna, a nađena je na jednoj zapuštenoj zagrebačkoj ogradi, dok su joj listovi bili još posve zeleni i živo žuti obasjani suncem.
Plodovi petolisne lozice su male bobe veličine oko pola centimetra, uglavnom sivo- do tamno-plave, skoro crne, ali u nekim fazama i na nekim biljkama mogu biti i blijedo ljubičaste, žućkaste i zelenkaste (iznad i ispod; sve petolisne lozice na fotografijama u ovom postu žive na ljubljanskim ogradama i fotografirane su krajem rujna). Bobice sadrže velike količine oksalne kiseline iz čijih se soli (oksalata) sastoje najčešći tipovi bubrežnih kamenaca (kalcij-oksalatni kamenci). Njihova konzumacija može biti opasna i biljka se smatra (potencijalno) toksičnom. Bobe su hrana pticama kojima izgleda ne škode. U studiji iz 2000. godine provedenoj na 43 ha napuštenog obrađivanog zemljišta u New Jerseyu otkriveno je da ptice više privlače više otvorena područja na kojima su uspijevale biljke s plodovima, nego zaštićena područja mlade šume [1]. Pticama su bili pogotovo bili mili plodovi loza Lonicera japonica (kozja krv), Parthenocissus quinquefolia (petolisna lozica), Toxicodendron radicans (otrovni bršljan) i Vitis spp. (loza, divlje grožđe).
Samo ime biljke sugerira narav njenih listova koji su kompozitni i sastoje se uglavnom od pet jasno odvojenih listova spojenih kratkim peteljkama na zajedničko ishodište (iznad). No, kod mlađih biljaka mogu se opaziti i trostruki listovi koji mogu biti i najučestaliji (ispod).
Petolisna lozica ne učvršćuje se za podlogu omatajućim viticama, kao npr. vinova loza, nego razgranatim strukturama koje
kontaktiraju s podlogom na višestrukim područjima prihvata ("jastučićima") na kojima biljka izlučuje ljepljivu tvar - radi se o nekoj
vrsti biološkog kompozitnog ljepila koje s vremenom odrveni i postane otporno na vlagu i isušivanje.
Lijepi akvarel petolisne lozice (ispod) naslikala je 1875. godine švicarska slikarica i ilustratorica Clementine Stockar-Escher (1816 - 1886).
Stockar-Escher najuspješnija je bila u slikama cvijeća, voća i ptica. Njih je imala prilike slikati i jer je živjela u vili Eschera, okruženoj
parkom Belvoir punim drveća, cvijeća i ptica. Vilu je izgradio njen otac koji je stekao ogromno bogatstvo trgujući u Americi.
I danas je park Belvoir jedan od zaštitnih znakova Züricha, najveći od svih
ciriških parkova.
Tri godine mlađi Clementinin brat, Alfred Escher bio je političar i željeznički magnat s ogromnim utjecajem na švicarski ekonomski
razvoj u 19. stoljeću. Povezivanje Švicarske željezničkom mrežom bilo je iznimno važno za političko utemeljenje i povezivanje moderne švicarske
države, a Eschera su zbog graditeljskih uspjeha u tom povezivanju te zbog moći i ostvarenog utjecaja zvali i "kralj Alfred I" i
"ciriški diktator".
Clementine Stockar-Escher poznata je i po portretima Richarda i Minne Wagner, koji su, po mom mišljenju, ipak znatno
slabiji od njenih slika cvijeća. Wagner je ipak bio iznimno zadovoljan svojim portretom i Clementininom vještinom, a o tome i o
svom posjetu staroj ciriškoj obitelji pisao je 1853. godine prijateljima u Dresdenu.
Dvjestotinjak akvarela Clementine Stockar-Escher danas je arthivirano u grafičkoj zbirci ziriške središnje
knjižnici (Zentralbibliothek Zürich).
LITERATURA:
[1] HB Suthers, JM Bickal, and PG Rodewald, Use of successional habitat and fruit resources by songbirds during
autumn migration in central New Jersey, Wilson Bulletin 112 (2), 249 (2000).
| << Kupina | Jednogodišnja krasolika >> |
Zadnji put osvježeno: 6. listopada 2018. godine.