Kupina, 20. kolovoza 2018. godine

Kupine su već prošle. Prije pet-šest dana smo mama i ja skupili zadnja 2-3 kilograma i pokušali od njih napraviti vino i ocat - što će biti, čut će se! Ove tri iznad naslikane su 12. srpnja, a barem dvije od njih su još posve zelene, što se vidi iz boje. Kupine su, naime, crvene kad su zelene. Kupine su, naime, zelene kad su crvene. Kako god.

Kupine pripadaju rodu Rubus, ali koji je Rubus točno u pitanju to je obično vrlo teško odrediti. Najjednostavnije bi bilo reći Rubus fruticosus, no ta stara klasifikacija više ne znači ništa i smatra se agregatom vrsta koji sadrži barem 289 (!) mikrovrsta. Dodatni je problem što mikrovrste lako hibridiziraju pa je različitih kupina koliko hoćeš. Znaju to i uzgajatelji koji su proizveli ogroman broj kultivara. U rod Rubus pripadaju i maline, a čak i one mogu hibridizirati s kupinama pa možete otprilike zamisliti koliko svih tih kombinacija ima. Evo, sjećam se prekrasnih slatkih i sitnih, plavih kupinica sa svega 8-9 kuglica u plodu koje sam brao i jeo početkom kolovoza pored staze u Zelencima (Kranjska Gora). Koje su te, nemam pojma, možda neke ostružnice (Rubus caesius), ali su u svakom slučaju mnogo skromnije od ovih koje sam naslikao (iznad) u vrtu svoje mame. Ne znam ni koje su ove trnovite sa slike ispod naslikane još prije nastanka ploda, u skrivenoj uvali na Krku 3. lipnja ove godine. Otporna je kupina, bori se i trga, smatraju je invazivnom vrstom (himalajska kupina, Rubus armeniacus) u dijelovima Kanade, SAD-a, južnoj Africi, na Galapagosu, premda su joj plodovi veliki i slatki.

Ilustracija na slici ispod je iz knjige Illustratio Systematis Sexualis Linnaei (An Illustration of the Sexual System of Linnaeus) Johna Millera iz 1777. godine. Millerova ideja bila je da ilustrira i propagira Linnaeusov sustav klasifikacije biljaka brojanjem prašnika i tučaka pa je kupina označena kao icosandria polygynia. Icosandria je Linnaeusov termin i označava klasu biljaka koje imaju dvadeset ili više prašnika, a polygynia označava velik broj tučaka. Linnaeus je inače iznimno cijenio Millerove ilustracije i smatrao ih je vrlo vjernima i lijepima.

John Miller (1715 - 1792) rođen je kao Johann Sebastian Müller u Nürnbergu, ali je slavu postigao u Londonu gdje je došao 1744. godine i ostao do smrti. Knjiga Illustratio Systematis Sexualis Linnaei s prelijepim ilustracijama objavljena je u seriji od 20 tomova između 1770. i 1777. godine. Zanimljivo je da knjiga sadrži i crno-bijele otiske/gravure, a i te iste gravure naknadno ručno obojene. Danas se original može nabaviti za oko 50000 $. Zanimljivo je da na samom početku knjige Miller poimence navodi i 85 "preplatnika" koji su najavili kupnju knjige. Među njima je posebno izdvojena kralica Charlotte (Sophia Charlotte, 1744 - 1818) koja je naručila dva komada, a tu su i Kraljevska knjižnica Sveučilišta u Gottingenu, knjižnice u Bristolu i Manchesteru, British Museum, a i izvjesni Mr. B. White i Mr. P. Elmfley koji su naručili svaki po čak 10 komada.

NADOPUNA: (5.6.2019.) Kupinu u cvatu (ispod) skicirao sam 1. lipnja. >> Kliknite na sliku da je prikažete u dvostrukoj rezoluciji. Za ovu skicu nisam koristio akvarelni papir nego jedan od onih akvarelnih "dnevnika" (sketchbook). Listovi ne podnose previše vode, a boja se na njima brzo suši pa je potrebno slikati nešto brže nego što sam naviknuo.

<< Mačka Marta

Petolisna lozica >>

Zadnji put osvježeno: 5. lipnja 2019. godine.