Jednogodišnja krasolika, 13. listopada 2018. godine

Jednogodišnju krasoliku (Erigeron annuus) vidim svako malo zadnjih dana. Može biti i da je to zato što kad naučiš prepoznavati neku biljku onda je stalno i opažaš - prije je bila samo "cvijeće", a sad joj znaš ime pa se zaustaviš kad je vidiš, razgledaš je i vidiš mijenja li se što na njoj kako godina završava. Listopad je i cvijeće se uglavnom već odavno predalo, ali krasolike još ima i svijetli posvuda, pogotovo tamo gdje nitko o cvijeću ne vodi brigu. Recimo, pored pruge, na zapuštenim parcelama pa čak i tamo gdje ima posve malo zemlje, u pukotinama asfalta gdje krasolika korijen položi posve plitko i svejedno uspije. Tamo sam i ja pronašao ovu svoju (iznad i detalj ilustracije ispod), 21. kolovoza ove godine, na jednom zagrebačkom parkingu, kad je sunce bilo mnogo žešće nego danas, a krasolika je i tad uporno cvala.

Onome tko ne poznaje biljku, krasolika bi se mogla učiniti sličnom kamilici, posebno po "gardu" i općenitoj posturi, no premda su joj i cvjetovi donekle slični, listovi nisu. Kamilica ima mnogo finije, vlaknastije i razgranate listove, a i cvjetovi joj imaju manje latica (njih 20-30) koje su znatno krupnije od ovih u krasolike koje je teško i prebrojiti (ima ih stotinjak). Osim toga, miris krasolike nije sličan mirisu kamilice - krasolika ima nespecifičan miris, a ako ga moram opisivati, rekao bih da uglavnom miriše po vlazi.

Cvijet krasolike promjera je ~ 1 - 1.5 cm. Ova "moja" bila je visoka četrdesetak centimetara, ali vidio sam i većih biljaka, blizu metar visokih, a prema podacima koje sam našao na webu može narasti do 1.5 m. Listovi su joj pri dnu veći i širi. Ova na fotografiji ispod nađena je 25. rujna u Ljubljani, na zapuštenom komadu strmog tla, nasipu ljubljanske pruge negdje u Rožnoj dolini.

Jednogodišnja krasolika smatra se invazivnim korovom. Potječe izgleda iz Sjeverne Amerike, ali danas je ima posvuda. U Makedoniji su zabrinuti njenim širenjem, u Kini smatraju da je mnogo proširenija nego što je dokumentirano, a u Švicarskoj su istraživali može li uspjeti u Alpama, na nadmorskim visinama iznad 1000 m [1]. Opazili su da biljka dobro raste i na 1000 m, ali da joj je reproduktivni uspjeh mali. Stoga su zaključili da je vjerojatnost da se biljka proširi i na više nadmorske visine (opaženi maksimum je oko 1100 m) mala, ali da bi se stvari mogle i izmijeniti s globalnim zatopljenjem. Uglavnom, čini se da krasoliku baš i ne vole pretjerano premda su joj, barem kod nas, dali tako lijepo ime. Rod Erigerona (kod nas hudoljetnica) ima 460 vrsta, a ime, ērigerōn, im potječe od starogrčkog ēri (rano ujutro) + gerōn (starac), što valjda sugerira ranu pojavu ploda na sijedim vlaknima.

Erigeron muirii, rijetku arktičku vrstu Erigerona, endemsku na Aljasci i Yukonu, otkrio je John Muir na Aljasci tijekom svojih putovanja, 1881. godine, a biljka je i nazvana po njemu. Erigeron muirii nije tako elegantan kao krasolika, to je prizemna i skromna biljka, stabljika joj je velika svega ~ 5 cm, a cvjetovi su malo veći nego u krasolike (do 2 cm u promjeru). O Johnu Muiru sam malo pisao u >> zapisima s Pokljuke, iz ljeta prošle godine.

Krasolika na fotografiji iznad nađena je na ulazu u park Tivoli u Ljubljani, na mostu preko Ceste 27. aprila, 11. listopada ove godine. Zanimljivo je kako na istoj stabljici ima cvjetova koji su posve bijeli, a i onih koji su (blago) ljubičasti. Dobro su joj ime dali, stvarno je krasolika.

Ilustracija ispod, na kojoj je krasolika imenovana kao Stenactis annua Nees ab Esenb., preuzeta je iz knjige Flora regni Borussici: flora des Königreichs Preussen oder Abbildung und Beschreibung der in Preussen wildwachsenden Pflanzen (Flora regni Borussici: flora Pruskog kraljevstva ili ilustracije i opisi samoniklih biljaka Prusije) autora Alberta Gottfrieda Dietricha (1795 - 1856). O njemu je teško pronaći dodatne informacije, osim da je bio voditelj berlinskog botaničkog vrta, da je predavao na institutu za hortikulturu u Berlin-Schönebergu te da je, zajedno s Christophom Friedrichom Ottom izdavao Allgemeine Gartenzeitung, časopis posvećen vrtlarstvu. Flora regni Borussici izašla je u 12 tomova.

O krasolikoj u knjizi (1833 - 1844), između ostalog piše:

Dietrich je skoro sigurno izradio i ilustracije (barem crteže) za Floru Borussicu, a ovu ispod sam posebno digitalno pročistio iz skeniranog primjerka knjige - >> kliknite na fotografiju da je prikažete u znatno većoj rezoluciji.

LITERATURA:

[1] M Trtikova, PJ Edwards, and S Guesewell, No adaptation to altitude in the invasive plant Erigeron annuus in the Swiss Alps, Ecography 33 (3), 556 (2010).

Zadnji put osvježeno: 13. listopada 2018. godine.