Perspektiva "Navještenja" (17. travnja 2014. godine)

Navještenje 1

Prekjučer, 15. travnja, bio je rođendan >> Leonarda da Vincija, a kako sam >> o njemu pisao zadnji put prije više od 3 godine (!), bilo je krajnje vrijeme za novi post o Leonardu.

Povod je >> Google-ova digitalizacija Leonardove slike "Navještenje" (Annunciation) iz Galerije Uffizi u Firenci. >> Klikom na OVU poveznicu Leonardovu sliku možete razgledati u vrlo velikoj rezoluciji, a možete je >> i downloadirati s >> Wikipedijine stranice o da Vincijevoj slici.

Slika je nastala vjerojatno oko 1472. godine, dakle kad je Leonardo bio dvadesetogodišnjak. Na njoj se vidi Leonardov talent, ali i potencijal koji se tek treba realizirati. Što se tiče "Konstrukcije stvarnosti", zanimljivo je da Leonardo koristi perspektivu s jednom točkom iščezavanja, označenu slovom F na slici iznad. Perspektiva je uglavnom korektna, no postoje i malo pogreške o kojima ću više reći u nastavku.

O perspektivi sam već napisao dva posta ( >> prvi dio i >> drugi dio), a nikako da napišem i završni, treći (uskoro). Za analizu "Navještenja" dobro je najprije pročitati ta moja dva posta o perspektivi. Tamo možete zaključiti da se iz same slike može mnogo saznati o "promatraču" slike. Na liniji horizonta (dakle, horizontalnoj liniji na kojoj leže točke iščezavanja slike) moraju se nalaziti oči promatrača slike. Usporedbom s likovima Marije i anđela Gabrijela, zaključujemo da su promatračeve oči otprilike na visini očiju anđela Gabrijela, tj. da se radi o liku koji, kao i Gabrijel, kleči (ispod)!

Navještenje 2

To je već vrlo zanimljiv podatak, koji slici daje dodatni kontekst i koji naš mozak skoro sigurno podsvjesno registrira, no svejedno je korisno to osvijestiti iz elementarne geometrijske analize slike.

Dodatne informacije o mjestu na kojem se "Navještenje" odvija možemo dobiti studirajući perspektivu u dijelovima slike koje predstavljaju udaljeni prostor (oko točke iščezavanja, ispod).

Navještenje 3

Iz analize duboke pozadine, nameće nam se zaključak da su oči promatrača na priličnoj visini, tj. da se scena nalazi u nekom planinskom okružju. No, Leonardo i griješi. Naime, vidimo da more iz pozadine presijeca liniju horizonta, što bi sugeriralo da promatrač gleda lagano prema dolje. Ovo bi izmijenilo i vertikale na slici (rubovi zgrada) koje bi morale biti lagano ukošene, što se ne vidi na linijama u prvom planu.

Mogli bismo zaključiti, da je Leonardova primjena perspektive s jednom točkom iščezavanja uglavnom korektna, a da se sitne nedoumice i moguće greške pojavljuju tek u dubokoj pozadini, oko točke iščezavanja.

Sljedeći post o perspektivi trebao bi se baviti perspektivom s TRI točke iščezavanja. Uskoro, nadam se.

<< Vodene vedute: Fužine Vodene vedute: Ptuj >>

Zadnji put osvježeno 17. travnja 2014. godine