Perspektiva "Navještenja" (17. travnja 2014. godine)

Prekjučer, 15. travnja, bio je rođendan >> Leonarda da Vincija, a kako sam
>> o njemu pisao zadnji put prije više od 3 godine (!), bilo je krajnje vrijeme za novi post o Leonardu.
Povod je >> Google-ova digitalizacija
Leonardove slike "Navještenje" (Annunciation) iz Galerije Uffizi u Firenci.
>> Klikom na OVU poveznicu
Leonardovu sliku možete razgledati u vrlo velikoj rezoluciji, a možete je
>> i downloadirati s
>> Wikipedijine stranice o da Vincijevoj slici.
Slika je nastala vjerojatno oko 1472. godine, dakle kad je Leonardo bio dvadesetogodišnjak. Na njoj se vidi Leonardov talent, ali i potencijal
koji se tek treba realizirati. Što se tiče "Konstrukcije stvarnosti", zanimljivo je da Leonardo koristi perspektivu s jednom točkom iščezavanja,
označenu slovom F na slici iznad. Perspektiva je uglavnom korektna, no postoje i malo pogreške o kojima ću više reći u nastavku.
O perspektivi sam već napisao dva posta ( >> prvi dio i
>> drugi dio), a nikako da napišem i završni, treći (uskoro). Za analizu
"Navještenja" dobro je najprije pročitati ta moja dva posta o perspektivi. Tamo možete zaključiti da se iz same slike može mnogo
saznati o "promatraču" slike. Na liniji horizonta (dakle, horizontalnoj liniji na kojoj leže točke iščezavanja slike) moraju se
nalaziti oči promatrača slike. Usporedbom s likovima Marije i anđela Gabrijela, zaključujemo da su promatračeve oči otprilike
na visini očiju anđela Gabrijela, tj. da se radi o liku koji, kao i Gabrijel, kleči (ispod)!

To je već vrlo zanimljiv podatak, koji slici daje dodatni kontekst i koji naš mozak skoro sigurno podsvjesno registrira, no svejedno je
korisno to osvijestiti iz elementarne geometrijske analize slike.
Dodatne informacije o mjestu na kojem se "Navještenje" odvija možemo dobiti studirajući perspektivu u dijelovima slike koje predstavljaju
udaljeni prostor (oko točke iščezavanja, ispod).

Iz analize duboke pozadine, nameće nam se zaključak da su oči promatrača na priličnoj visini, tj. da se scena nalazi u nekom planinskom
okružju. No, Leonardo i griješi. Naime, vidimo da more iz pozadine presijeca liniju horizonta, što bi sugeriralo da promatrač gleda
lagano prema dolje. Ovo bi izmijenilo i vertikale na slici (rubovi zgrada) koje bi morale biti lagano ukošene, što se ne vidi na linijama
u prvom planu.
Mogli bismo zaključiti, da je Leonardova primjena perspektive s jednom točkom iščezavanja uglavnom korektna, a da se sitne
nedoumice i moguće greške pojavljuju tek u dubokoj pozadini, oko točke iščezavanja.
Sljedeći post o perspektivi trebao bi se baviti perspektivom s TRI točke iščezavanja. Uskoro, nadam se.
<< Vodene vedute: Fužine | Vodene vedute: Ptuj >> |
Zadnji put osvježeno 17. travnja 2014. godine