Oleander, 7. srpnja 2018. godine

Oleanderi (Nerium oleander) su ove godine na Krku bili prilično jadni, osim u vrtovima gdje su bili dobro paženi preko zime koja je ovaj put prema njima bila nemilosrdna. Nalazio sam cijela drvca, visine 2-3 metra, posve suha, s tek pokojom granom koja je zadržala život i zelenilo te pored svega toga uspjela dati i pokoji cvijet. Takav je slučaj bio i s ova tri cvijeta bijelog oleandera naslikana 8. lipnja ove godine na Krku (iznad).

Mnogo toga je u vezi s oleanderom misteriozno. Ne zna se sa sigurnošću otkud potječe, a i ime mu je tajna. Ono olea u oleander moglo bi sugerirati maslinu, jer bi listovi oleandera, doduše za nekog tko stvarno nema pojma, mogli izgledati donekle slično onima masline. Ono dendron bi bilo drvo na grčkom. Nekako mi je to neuvjerljivo objašnjenje. Drugi kažu (vidi članak u Wikipediji) da mu je ime složenica od 'οllyo' (ὀλλύω), što znači 'ubijam' na grčkom i grčke imenice za muškarca, 'aner', 'andros' u genitivu (ἀνήρ, ἀνδρός). Olioandros - ubijam čovjeka. Oleander je naime otrovan. To je jedna od najotrovnijih biljaka koje uzgajamo u vrtovima. Nisu rijetki pokušaji samoubojstva oleanderom, a zablježeni su i slučajevi slučajnog trovanja sa smrtnim ishodom [1]. Koze, zanimljivo, redovito izbjegavaju oleandere. Ja sam očito pogrešno mislio da koze i nisu previše izbirljive.

Oleander nalazimo u nekoliko osnovnih boja. Možda je najčešći onaj crveni, ali tu su i onaj ružičasti ili boje breskve, bijeli, a nešto je rjeđi onaj žuti. Žuti oleander s dva reda latica vidjeli smo ove godine na nekoliko mjesta na Krku. Crveni oelander naslikao sam 21. lipnja ove godine (ispod). Ovaj je rastao u Hrvatskom zagorju.

Oleander koji ću pamtiti cijeli život namirisao sam prije deset godina na Visu. Cijeli okoliš tog malog vrta s oleanderima odavao je miris sličan medu, zapravo nekom idealu, praslici meda, koji se osjetio nadaleko i koji je i mene izdaleka privukao tamo. Nikad prije ni poslije nisam osjetio tako snažan miris oleandera. Možda i zato jer je ovaj na Visu bio toliko južno i na toplome. To oleanderima očito odgovara. Druga je interpretacija da je moj viški oleander zapravo bio indijski, jer su tamošnje podvrste oleandera (Iran, Afganistan, Pakistan, sjeverna Indija, Nepal i Kina) mirisne, za razliku od onih koji potječu iz Sredozemlja. Ta je (pod)vrsta bila i posebno označena (Miller) kao Nerium indicum [1], premda su kasnije klasifikacije ujedinile sve varijacije u vrstu Nerium oleander.

Možete slobodno zamisliti oleander u nekoj pustari ili na rubovima oaze, među Berberima u Maroku (ponegdje, npr. u Venezueli, nazivaju ga i berberskom ružom), u sjeverozapadnoj Africi, Sahari i Arabiji. Odatle su proširio naširoko, gdje god nije previše hladno. U Kaliforniji i u Teksasu je kao doma. Na sjevernoj polutci, oleander se u prirodi može naći između ~ 25. i ~ 48. paralele [1].

Prelijepa povijesna botanička ilustracija oleandera koju sam posebno pripremio za ovaj post (ispod; >> kliknite na sliku da je prikažete u većoj rezoluciji) vezana je uz publikaciju Flora Graeca (1806 - 1840). Ta je zbirka nastala na temelju skoro 1000 skica načinjenih na dvogodišnjem (1786 - 1787) putovanju engleskog botaničara Johna Sibthorpa (1758 - 1796) i uglednog austrijskog botaničkog ilustratora Ferdinanda Bauera (1760 - 1826) kroz Grčku i zapadnu Tursku. Skice je Bauer, poznat po preciznosti, znanstvenoj točnosti i temeljitosti, opremio kodovima boja tako da slike može doraditi u studijskim uvjetima (ispod). Flora Graeca objavljena je u 10 tomova od kojih je svaki sadržavao stotinjak slika grčkog bilja (sveukupno 966 ilustracija velikog formata - u Grčkoj (i Italiji), inače, oleander je cvijet koji se vezuje uz pogrebe i tugu [1]). Cijena tog ekskluzivnog izdavačkog pothvata bila je toliko visoka da je otisnuto i prodano samo 60 primjeraka serije. Tek je nedavno Flora Graeca ponovno došla do javnosti, kad je 2009. godine izdan faksimil, no cijena mu je i dalje izuzetno visoka - 900 eura. Skraćena izdanja umanjenog formata (32 x 23 cm) temeljena na skenovima originala iz privatnih kolekcija mogu se danas nabaviti za ~ 25 eura.

Bauer je dana vjerojatno najpoznatiji po ilustracijama austalske flore i faune, na putovanju između 1801. i 1805. godine - o tome možda bude prilike da još nešto napišem. Njegov sustav kodiranja boja u prirodi omogućio mu je da načini iznimno vjerne ilustracije biljaka i životinja. Sve ukupno, Bauer je koristio oko 1000 (!) kodova boja. Boje kodirane za Bauerovu ilustraciju oleandera (njih ukupno 11) prikazane su na slici ispod (prema, >> "Painting by numbers: The works of Ferdinand Bauer"). Danas je kod boje nešto posve uobičajeno. Možda je najpoznatija RGB shema boja, gdje se boja prikazuje trojkom brojeva, ali postoje i drukčiji načini kodiranja boje.

2462 primjerka grčkog bilja koje je Sibthorpe skupio na putovanju u Grčku čuvaju se i danas na Sveučilištu Oxford.

[1] Pagen, F. J. J. et al, Series of revisions of Apocynaceae, Part XX [Agric. Univ. Wageningen Papers 87] (1987).

<< Tekoma

Vajgela >>

Zadnji put osvježeno: 7. srpnja 2018. godine.