Vajgela, 16. srpnja 2018. godine

Vajgela (Weigela) je rod koji potječe iz istočne Azije. Kod nas je zovu i vajgelija, a ime je dobila po njemačkom znanstveniku Christianu Ehrenfriedu Weigelu (1748 - 1831) poznatom najviše po razvoju izmjenjivača topline. Vajgela je kod nas vrlo popularna, a pored ove tamnocrvene / ljubičaste (iznad; >> kliknite na sliku da je prikažete u dvostrukoj rezoluciji) česte su i svjetlije, ružičaste varijante od kojih neke imaju listove žutog ruba. Postoje još i vrste vajgele sa žutim i bijelim cvjetovima. Razlog njene popularnosti je vjerojatno u brojnosti lijepih zvonastih cvjetova koje daje kroz prilično dugo razdoblje (ova moja iznad naslikana je 9. svibnja ove godine). Vajgelu je u vrtove (kraljevskog) Hortikulturnog društva 1845. iz Kine donio Robert Fortune, škotski botaničar i lovac na biljke, poznat i po prenošenju biljke čaja iz Kine u Indiju. Vajgela raste u grmovima, a može se oblikovati i u drvca visine 2-3 m pa i više.

Na slici ispod prikazana je ilustracija Weigele roseae. To je ružičasta varijanta najvjerojatnije Weigele floride, a ilustracija je objavljena u časopisu The Botanic Garden (vol. 13) iz 1850. godine. Taj je časopis 1825. pokrenuo britanski farmaceut, botaničar, tiskar i knjižar, Benjamin Maund (1790 - 1863) i to u svojoj tiskari. Časopis je izlazio mjesečno kroz period od 26 godina, a kupcima je bio ponuđen u dva formata - običnom i velikom. Za časopis su radili ugledni botanički ilustratori, no nisam uspio otkriti tko je autor ilustracije vajgele.

Ilustracije su u tom časopisu tipično bile organizirane tako da ih je četiri bilo prikazano na jednoj stranici časopisa. Slika ispod prikazuje kako je to izgledalo u slučaju vajgele. Tu su osim Weigele roseae (navedene kao Wigelia rosea) prikazane i Lithospermum orientalis (vrapčje sjeme, ptičje proso), Trillium erectum i Azalea procumbens.

U specijalnim izdanjima časopisa (tzv. "krunskim izdanjima", prema kruni kraljice Viktorije kojoj je časopis bio posvećen) po jedna biljka bila je prikazana na čitavoj stranici, a ilustracije su imale dekorativni okvir s krunom na vrhu. Prilično kičasto i ulizivački, barem ako se mene pita. I tada su, a pogotovo danas, ta izdanja bila vrlo rijetka.

Uz ilustraciju vajgele nalazi se i tekst o njoj. Evo nekoliko rečenica iz njega po mom izboru i u mom prijevodu:

NADOPUNA: (8. 5. 2019.) Ovogodišnju vajgelu (ispod) naslikao sam u subotu, 4. svibnja. Slika je namjerno "secesionizirana", a u procesu slikanja na umu mi je, naravno, bio Mucha. Slika je prilično visoka (i to je secesijska finta) pa >> kliknite na nju da je vidite u cijelosti.

NADOPUNA: (21. 11. 2020.) Skica prikazana ispod je započeta 8. listopada, ali nije završena jer se svjetlost promijenila. U tom mi je trenutku opao entuzijazam, a vajgelu sam fotografirao tek onako, ako mi se bude dalo kasnije vratiti tome. Jučer sam malo čačkao po skoro zaboravljenoj skici i zaključio da sam s tim završio.

Zadnji put osvježeno: 21. studenog 2020. godine.