Oči Vinodola (10. rujna 2012. godine, materijal iz 8.9.2012.)

Čak i teren koji dobro poznajemo iznenadit će nas ako smo za iznenađenje otvoreni. Zimska večer nakon cijelog dana rada na Institutu za fiziku. Kiša se na granama trešnje smrznula u ledene kuglice. Ulična svjetiljka iza gole krošnje stvara spektakl od narančaste svjetlosti koja se lomi kroz ledene ukrase. To je trenutak za haiku.

Iznenađenje nastaje kad promijenimo perspektivu, točku s koje promatramo, u doslovnom, ali i prenesenom smislu. Takva nas iznenađenja mogu izmijeniti, barem utoliko što ćemo od sad nešto doživljavati drukčije.

Otok Krk poznajem već prilično dobro, ali, naravno, postoje mnoge situacije u kojima ga nisam doživio. Na primjer, nikad nisam iskusio snijeg na Krku. Nikad nisam Krk vidio iz zrakoplova. E, tu se već nešto može učiniti.

"Preko puta" otoka Krka postoji niz od šest povezanih i lijepo uređenih vidikovaca poznatih kao "Oči Vinodola". Njihove lokacije prikazane su na zemljovidu iznad.

Mi smo vidikovcima pristupili sa sjeverozapada, iznad >> Hreljina. Čim se put počne penjati, otvori se lijep pogled na Krčki most i Omišalj (iznad).

Prvi vidikovac sa sjeverozapadne strane je Mahavica, neposredno iznad Tribalja i Tribaljskog jezera (fotografija iznad). S ove pozicije lijepo se vidi Šilo na Krku i uvala gdje su Klimno i Soline (iznad). Na fotografiji ispod prikazana je fotografski "slijepljena" panorama koja se vidi s Mahavice. >> Kliknite na fotografiju da je prikažete u trostrukoj rezoluciji. Na toj se panorami vide čak i >> Voz i Krčki most te "udubljenje" otoka oko Vrbnika.

Svi su vidikovci Vinodola jako lijepo uređeni, s ogradom, kamenim klupicama, lijepim pristupnim stazama, koševima za smeće i obavijesnim pločama. Na obavijesnoj ploči pored Mahavice piše:

Mahavicu slijedi Pridva. Fotografija ispod prikazuje panoramu koja se vidi s Pridve. >> Kliknite na fotografiju da je prikažete u trostrukoj rezoluciji.

Pridva je na nadmorskoj visini od 573 metra, a put se prema Bribiru i vidikovcu Slipica nastavlja spuštati. Na tom se uskom putu otvaraju lijepi pogledi (ispod).

Iz Pridve bi se moglo makadamskim putem do Slipice. Mi smo se odlučili za zaobilazni, ali asfaltirani put koji vodi preko Grižana i Bribira. U Grižanama je moj pogled privukla ruševina na strmom dijelu planine (koju na kraju nisam uspio lijepo fotografirati) pa smo stali. Grižane, osim frankopanske ruševine, imaju lijepu crkvu (ispod) ...

... i barem jednu ušminkanu "kuću za odmor" (s bazenom; fotografija ispod; čini mi se da bi se na takvom mjestu čovjek mogao zbilja otkačiti).

Prema obavijesnoj ploči ispod ruševine gradine, ime Grižane dolazi od lokalne riječi "griža" što znači "živa stijena" - misli se na stijenu na kojoj je sagrađen kaštel. Kaštel je inače na klizištu i od njega je malo ostalo. Čak nije uređena ni pristupna staza pa bi razgledanje moglo biti i pomalo opasno.

Cijelo područje na kojem se nalaze vidikovci bilo je od XIII do XVI stoljeća pod kontrolom knezova krčkih (Frankopana), a kasnije Zrinskih, sve do 1671. godine i pogubljenja Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana.

Nakon Grižana i Bribira slijedi vidikovac Slipica. Panorama koja se s njega vidi prikazana je na fotografiji ispod. >> Kliknite na fotografiju da je prikažete u trostrukoj rezoluciji. U središtu panorame je Vrbnik, ali predaleko je da bi se razaznao na fotografiji. Neposredno ispod Slipice vidi se Bribir. Ovdje se drveće, pognuto burom, klanja moru.

Slipica se nalazi na 446 metara nadmorske visine. Evo šta, između ostalog, piše na obavijesnoj ploči pored vidikovca:

Vidikovac Gradinu smo nekako uspjeli promašiti pa smo krenuli prema Svibi. Put prema Svibi se opet uspinje. Ovaj dio planine je posebno lijep (ispod, >> Kliknite na fotografiju da je prikažete u trostrukoj rezoluciji). Pokraj puta pasu konji, a blesave znatiželjne junice će vas polizati kroz otvoreni prozor automobila, samo ako se zaustavite.

Meni je Sviba najljepši vidikovac. Nalazi se odmah pored ceste, a prilaz mu je krasan (fotografija ispod). Tu vjetar udara na mahove što stvara osjećaj čistoće i svježine.

Panorama koja se vidi sa Svibe prikazana je na fotografiji ispod. >> Kliknite na fotografiju da je prikažete u trostrukoj rezoluciji.

Sviba se nalazi na 753 metra nadmorske visine.

Evo šta, između ostalog, piše na obavijesnoj ploči pored Svibe:

Od Svibe se put spušta prema Kuku, najjužnijem i najnižem vidikovcu u nizu koji se nalazi na 301 metar nadmorske visine. Kuk se lako prepozna po tome što je smješten na uočljivoj stijeni pored puta koja podsjeća na zub. Pogled s Kuka prema sjeverozapadu prikazan je na fotografiji iznad, a pogled prema jugoistoku na fotografiji ispod.

Na putu do zadnjeg vidikovca, Gradine, prošli smo kroz Novi Vinodolski. Čudan grad koji se odmaknuo od mora i koji ima barem jedno lijepo mjesto - trgić na kojemu se nalazi biškupija (fotografija ispod).

I na kraju Gradina. Vidikovac Gradina dobio je ime po još jednoj frankopanskoj ruševini koja se smjestila na vrh brda (fotografija ispod).

Gradini se može donekle prići, a u ruševini su najupečatljiviji ostaci crkve (fotografija ispod).

Vidikovac Gradina nalazi se na 379 metara nadmorske visine. S njega se otvara pogled prema mjestima Klenovica i Povile. >> Kliknite na fotografiju da je prikažete u trostrukoj rezoluciji.

Za obilazak "Očiju Vinodola" automobilom, uz pokoju šetnju i kratki odmor u Novom Vinodolskom, trebalo nam je oko 7 sati. Moglo bi se na tom terenu provesti i mnogo više vremena, naravno.

NADOPUNA: (4. 11. 2020.) U subotu, 31. listopada opet smo prošli kroz sve vidikovce Vinodola, od sjeverozapada prema jugoistoku. Dan je bio jedinstven, a krošnje drveća su još bile pune lišća raznih boja. S Mahavice smo vidjeli most (ispod).

A dok smo mi uživali u mirisu i svježini zraka, oko nas su letjeli padobranci (ispod).

Ja sam ovaj put imao objektiv s većom žarišnom duljinom pa sam ih mogao relativno lako poloviti na jakoj svjetlosti podneva (ispod).

Rekao bih da sam dobio odobrenje za fotografiranje jer mi je jedan od njih mahnuo, a ja sam viknuo Bravo!. To je to valjda.

U Grižanama smo odlučili prošetati do stare crkve malo iznad mjesta. To smo ubrojali u popis naših mjesta. Samo crkvu, a ne cijele Grižane, iako i u Grižanama ima vrlo prepoznatljivih prizora (ispod; >> kliknite na fotografiju da je prikažete u dvostrukoj rezoluciji).

Svuda je oko grobalja bilo ljudi pa i u Grižanama.

Ova je kuća (ispod) neposredno pored groblja i stare crkve. Kraj nje uvijek zastanemo, a ovaj put su boje bile kao na slici. Skoro nestvarne. Kuća je inače na prodaju, ali za nju treba imati popriličnu količinu novca.

U vožnji prema jugoistoku stajali smo nekoliko puta u planini. A i pokraj konja i krava (ispod). Svjetlost je gasnula i bližilo se onih zlatnih pola sata svjetlosti dana.

Tih smo pola sata proveli na vidikovcu Sviba (ispod).

Vidi se da je jesen. Tamo gdje zlatna svjetlost pada sve je zlatno, a strane stijena koje su u sjeni preuzimaju plavu boju neba. Zlatno i plavo. U jesen.

Stigli smo i do vidikovca Kuk, ali sunce je već bilo na samom zalasku (ispod).

Vožnja kroz vidikovce Vinodola je usitinu spektakl, premda je cesta na dijelovima opasna i uska i traži i vještinu i strpljenje vozača. Rekao bih i da je cesta propala u zadnjih nekoliko godina kako nismo ovdje bili.

Zadnji put osvježeno 4. studenog 2020. godine