Oko Primoštena (9. listopada 2012. godine)
Ljeto je uvenulo, ali slabo i staro kakvo jest, skoro mrtvo, još uvijek prkosi jeseni - na plažama se i dalje može naći kupača.
U Primoštenu je pogotovo veliki broj francuskih turista, većinom umirovljenika.
Najkasnije sam se u Jadranu okupao 1. studenog. Bilo je to u doba mojih ludih studentskih dana na Rabu i sjećam se da je
bilo hladno! Prošle sam se godine okupao 1. listopada >> na Krku i bilo je prilično hladno, premda
na određeni uvrnuti način i ugodno. Ove sam se godine okupao 6. listopada u Primoštenu i bilo mi je vrlo ugodno. U noći sa 7. na
8. listopada pala je kiša, ali ljeto se još nije dalo - u jutro osmog listopada ležao sam na klupici ispod borova, liječio se
suncem i pripremao za zagrebačka jesenska maglovita jutra.
Na more treba otići krajem rujna i početkom listopada. Nikoga osim francuskih umirovljenika.
Primošten je mnogo ljepši izdaleka. Na primjer, s terase hotela "Zora" (iznad). Ili s vrha Kremika (ispod; >> kliknite na fotografiju da je prikažete u trostrukoj rezoluciji).
Uspon na Kremik lijepa je šetnjica kroz maslinike i napuštene vinograde. Početkom listopada poluotočić Kremik i njegov vrh pokrije medeno-mirisni svijetlo-ljubičasti cvat (ispod).
Kao što rekoh, Primošten je ljepši izdaleka (ispod). Izbliza nisam u njemu osjetio nikakav ushit. Jedino mjesto na kojemu sam se na tom pretijesnom (polu)otočiću osjećao dobro bilo je groblje u samom središtu i na najvišoj točki Primoštena. Galebovi se odmaraju na krovu crkve Svetog Jurja nakon što su krali doručak gostima hotela.
Šetnje oko poluotoka na kojem se nalazi hotel "Zora" (ispod). Od uvale Raduče male do Raduče vele. I natrag. Silazak na šljunkom nasutu plažu zbog sunčanja i kupanja. Do otočića Smokvica bih mogao lako doplivati.
Jutro. Doručak. Galeb kradljivac stoji na visokoj svjetiljci i čeka pogrešku nekog neupućenog gosta. Čeka da netko ode po kavu
i ostavi, po mogućnosti kobasicu u tanjuru. To posebno voli, proguta je u trenu, kao ribu. Zabaci glavu unatrag i glop! Pa bjež'! Nema više
kobasice, a kajgana je svuda na stolu i terasi.
Galebu kradljivcu je već dosadno. Jutros nema uspjeha.
Premješta se s noge na nogu, a onda stojeći na jednoj nozi, drugu pod kutem od 90 stupnjeva ispruži i rastegne krilo proizvodeći
pritom zvuk sličan zijevanju. Tek se probudio, a nije doručkovao. Na momente me podsjeća na psa. Sagne glavu i jednom se nogom počeše
iza uha. Baš kao pas.
Kad se podigne malo vjetra, oko Primoštena zaplove jedrilice (ispod; >> kliknite
na fotografiju da je prikažete u trostrukoj rezoluciji). Spuštam se kroz borovu šumicu do staze. Vjeverice skviče i svađaju se oko
jabuke.
Zaleđe Primoštena nije strma i debela planina. Teren se samo malo podigne, more se izgubi iz vida, a horizont preuzmu kamena brdašca. Sjeverozapadno od Primoštena, brdo se spušta prema moru i otvori se lijep pogled prema Grebaštici i rtu Oštrica (ispod; >> kliknite na fotografiju da je prikažete u trostrukoj rezoluciji).
I Grebaštica i rt Oštrica, kao i Primošten, ljepše izgledaju iz daljine. Na rtu Oštrica, na potpuno neočekivanom mjestu nalazi se zid, bedem, navodno iz XV. stoljeća (fotografija ispod). Na dio poluotoka iza njega ne može se proći. Tamo se nalazi lovište.
I za kraj, brza skica Primoštena nastala za vrijeme uživanja u jesenskom suncu (ispod).
| << Oči Vinodola | Lokve i Fužine >> |
Zadnji put osvježeno 9. listopada 2012. godine