Lović Prekriški (a i malo okolo) (7. svibnja 2016. godine, materijal iz 3.4.2016.)

"Tko nije bio na Loviću Prekriškom, taj se nije nagledao hrvatske ljepote!"

To je navodno uzviknuo Davorin Trstenjak (hrvatski pedagog i pisac, 1848 - 1921) kad se popeo na taj žumberački vrhunac u Karlovačkoj županiji visok svega 475 m. Trstenjakov ushit i danas je zapisan na drvenoj ploči pod crkvom (iznad).

Nezahvalno je pisati o pogledu, a i prikazivati fotografije. Svaki put kad je kadar širok i dalek, kao što jest na Loviću Prekriškom, osjećam da su moje fotografsko umijeće i oprema nedostojni zadatka. Zato neću ni ovaj put prikazati širinu pogleda s Lovića prema Kupi, Kamanju, Ozlju, ali i prema Krašiću i Pribiću. Zbilja treba doći i pogledati svojim očima, imao je Trstenjak pravo.

Na vrhu je crkva. Skrivena iza snježnog cvata teškog mirisa (iznad i ispod).

A pored crkve groblje. Ispred ozidanog ulaza klupica pod drvetom i pogled u daljine (ispod).

Na zidu groblja stoji spomen ploča (ispod). Na slovenskom !

Na njoj piše:

Ispod crkve, uz široku ponikvu je stara napuštena škola (iznad). Ali netko je održava izgleda. Ovo je topao komad terena, skoro mogu čuti djecu kako lupaju po lopti i gaze cvijeće što ga učiteljica bezuspješno pokušava očuvati. Danas cvijeća ima, ali nema djece. Na obavijesnoj drvenoj ploči pored škole piše:

Zapravo se objekt dobro drži, a čini se i da ga netko ipak održava. Kroz prozor gledamo u učionicu (iznad i ispod). Telefoni koje sam već bio zaboravio. Globus. Zemljovidi na zidu. Školske klupe. U refleksiji na staklu vidi se zelena trava.

Od Lovića do Vivodine je možda 2-3 kilometra. Ako ne poznajete ništa iz ovog kraja, za Vivodinu ste valjda čuli? Tamo se uzgajaju jabuke i od njih prave sokovi. Nisu uopće loši. Ali ne skrećemo u Vivodinu, samo je pogledasmo s visine (ispod), s Petruš Vrha.

Vozimo sjeverozapadno prema slovenskoj granici, prema Kaštu, ali svako malo zastanemo pa hodamo. Ne znam točno odakle je ova fotografija crkve (ispod) ...

... niti odakle je ova fotografija vinograda. Ali tamo je negdje :)

Prije Kašta je Dojutrovica (ispod) ! Nju smo bezuspješno tražili >> 25. studenog 2012. godine i skoro platili globu od 1000 eura zbog toga što bi i hrvatski i slovenski carinici voljeli znati gdje je granica između njihove dvije države, ali nikako da se potrude pa da to fino i naznače običnom svijetu.

Nema u Dojutrovici skoro ničeg, osim lijepog pogleda prema crkvi na bregu (ispod).

Kašt po popisu iz 2011. godine ima 46 stanovnika. Odmah iznad njega je granica sa Slovenijom. I tu je nekad bila škola (ispod). Nekad bila.

A ne znam ni koliko je posjećena grkokatolička crkva odmah pored škole (ispod).

Penjemo se natrag i vozimo prema jugoistoku, prema Vivodini, a zastajemo da s visine, kroz voćke još jednom pogledamo Kašt (ispod).

Kraj crkve u Vivodini muško društvo na terasi birtije galami. Rekao bih da je treća ili četvrta runda u pitanju. Na vivodinskoj crkvi zanimljiva zidna slika (ispod). Krist s palminom granom valjda? Ne prepoznajem drvenu (?) konstrukciju koju drži?

Ova škola još radi (ispod). Pored nje je spomenik iz NOB-a, u dobrom stanju, ali se ne održava. Istruli vijenci i u travu zarastao kvadratni metar ograđen trulom ogradom s petokrakom. Čitam prezimena: Štulac, Mavretić, Dančulović, Hrnjak, Labuš, Perše, Vukobrat, Pečarić, Vergot, Furjanić, Galinac, Mužar, Graša, Marinčić, Vrbos, Cerjanec, Marković, Žabčić, Hren, Smiljanić, Gusić, Suštin, Bošnjak, Fric, Hrestak, Lešćanec, Soštar, Vrbanek, ...

Vraćamo se kući preko Ozlja. Dvorac na Kupi (ispod).

Zadnji put osvježeno 7. svibnja 2016. godine