Dvorac Brezovica (19. siječnja 2016. godine, materijal iz 10.1.2016.)

Dvorac Brezovica pamtim po glazbi. Kad god dođem ovdje uvijek mi se priviđa vjenčanje, lijepo odjeveni ljudi i neobična glazba. Tko zna kakva je u stvari bila ta glazba, mozak nas naravno vara i od sjećanja gradi nove svjetove.

U tom je, možda i izmišljenom svijetu, glazba koju sam čuo u Brezovici bila neka čudna varijanta zagorske vesele popevke s iznenađujućim tmurnim i tužnim prijelazima u mol. Zapravo, kad ovako prepričavam, pomislim da je u pitanju možda bila i neka međimurska, tko će ga znati ...

U mom je sjećanju ta glazba što je odjekivala u u-profilu dvorca narasla do nečega veličanstvenog, sličnog >> Tin Hat-u, možda poput >> Fire of Ada.

Teško je u današnjem dvorcu Brezovica zamisliti takvo vjenčanje, na kojem svira Tin Hat, a svatovi plešu klizeći između krila dvorca. Sve se ruši, i dvorac i objekti u njegovoj blizini (ispod). I svaki put kad dođemo sve je gore.

Pomislim da možda to vjenčanje nikad nije "stvarno" postojalo, da su ga jednog dana, posebno za nas dvoje, priredili duhovi već razrušenog dvorca. Čujem >> harmoniku.

Duhova možda ima i u kapeli pored dvorca (ispod). Kroz razbijene prozore vide se freske. Ne mogu načiniti dobru fotografiju, prozori su previsoko.

Staza (ispod) vodi do sporednog ulaza u dvorište dvorca. Okrećemo se da vidimo dvorac. Glazba se odavde slabije čuje.

Preko ceste je jezero (ispod). Članovi sportskog ribolovnog društva ovdje love ribe.

<< San Daniele del Friuli

Lović Prekriški (a i malo okolo) >>

Zadnji put osvježeno 19. siječnja 2016. godine