Kakvi ljudi, o parama se radi ... (14. siječnja 2014. godine)
Švicarski građani su na nedavnom referendumu odlučili da žele regulirati useljavanje državljana Europske unije.
O čemu se tu zapravo radi i jesu li Švicarci ksenofobi?
Pa baš i nisu, barem ne znatno veći od ostalih Europljana - to bi se sigurno moglo dokazati i statistikama. U ovom se
slučaju radi o relativno jednostavnoj logici kapitala koja je poznata mnogima, ali ne škodi da je ovdje i ja iznesem na
svoj način. Pa da krenemo.
Priča o Europi započela je s "globalizacijom" i "slobodnim tržištem" - traži se dakle "globalizacija" i otvaranje
svih tržišta i granica za protok kapitala. Propagira se model "slobodnog tržišta", čak i kao podloga za demokraciju, razvoj
ljudskih prava i slično. No, kako vrijeme odmiče, postaje jasno da koncepti "globalizacije" i "slobodnog tržišta"
odgovaraju onima najjačima, s najefikasnijim industrijama, tehnologijama i proizvodnim procesima 1 - oni na račun jeftinog
"outsourceanog" rada najsiromašnijih, na račun njihovih resursa (čiste vode, mineralnih sirovina, nafte, ...) efikasno i
jeftino proizvode, a skupo plasiraju te proizvode na cijelom globaliziranom tržištu, uključujući čak i one najsiromašnije
(npr. lijekove).
Dolazi, dakle, do jednosmjernog protoka kapitala od siromašnih prema bogatima, a "globalizacija" i "slobodno tržište"
rezultiraju nastankom regija Europe (i svijeta) koje su sve siromašnije i onih koje postaju sve bogatije. Bogate regije
i države postaju sigurne luke nagomilanog kapitala gdje se u njegovom interesu donose zakoni i obavljaju bankarske djelatnosti
koje, pored ostalog, kontroliraju siromašne pritiskom kredita i rezultirajućeg duga 2. Primjer takve bogate regije je
Švicarska, gdje se nalaze velike banke, a i neki od najvećih industrijskih giganata npr. Nestle. U takvim regijama stanovništvo
dobro živi jer je u interesu kapitala da građani koji izlaze na referendume i izbore uvijek svoje odluke donose u skladu
s "dobrobiti" kapitala.
Cijela ova priča o gomilanju kapitala, naravno, ne bi radila kad bi oni siromašni radnici i stanovnici regija iz kojih su
resursi i novac izvučeni došli u bogate regije, pozivajući se na ljudska prava i tražeći socijalnu i svaku drugu sigurnost
koju stanovnici tih regija imaju. Stoga je jasno da je u interesu kapitala da budno motri na protok ljudi preko granica.
Radi se, dakle, o pokušaju da se separacija po bogatstvu sačuva, da u regijama i državama koje su stekle bogatstvo ne mogu
uživati oni koji su osiromašeni, iz kojih su kapital i sirovine izvučeni. Riječima fizičara, pokušava se očuvati
gradijent za bogaćenje. Takvim se ekonomskim imigrantima ne dozvoljava čak ni uživanje u socijalnoj pomoći, premda
su upravo oni, paradoksalno, tj. njihovo osiromašivanje, razlog zbog kojeg bogate države mogu razmišljati o
socijalnoj pomoći.
Imamo na djelu, dakle, nešto što se pojavljuje kao rasizam i ksenofobija, a to vjerojatno i jest, ali je temeljeno na
modelu "globalizacije" i "slobodnog tržišta" koji upravo stvara gradijente i podlogu za migracije.
Za kraj, zanimljivo je dodati da na podlozi ovog gigantskog gradijentnog protoka kapitala i resursa koji se
odvija i unutar Europe, smiješno izgledaju "europski fondovi", "zajednička sredstva" na koja se, uz silnu papirologiju,
mogu prijaviti sve zemlje članice, a potiču se posebno one najsiromašnije. Ukupni omjer zajedničkih sredstava i onih koja
prema najbogatijima protiču gradijentno je posve zanemariv i služi samo kao smokvin list za predatorske ekonomije najbogatijih.
1 Ima fizikalnih modela koji reproduciraju ovakav scenarij. Npr. u teorij mreža poznati su modeli gdje
"jaki čvorovi" mreže s vremenom postaju sve jači na račun ostalih čvorova mreže.
2 Isti scenarij (stvaranje ekonomskih gradijenata) se u povijesti čovječanstva odvijao i ranije u kontekstu
iskorištavanja kolonija.
| << Svjetlonosne forme Vojina Bakića | Iza zavjese svijeta >> |
Zadnji put osvježeno: 14. veljače 2014. godine