Kako HrZZ raspolaže javnim sredstvima? (29. travnja 2014. godine)

28. travnja 2014. godine dobio sam odgovor na svoju žalbu poslanu 28. veljače Hrvatskoj zakladi za znanost (HrZZ). Žalbu sam im poslao zbog nekorektnog, neprofesionalnog, a izgledno je i vrlo pristranog ocjenjivanja programa istraživačke aktivnosti koji sam im predložio. Odgovor na žalbu je bio negativan.

Naravno, nije meni prvi put da mi netko odbije znanstveni prijedlog - događalo mi se to desetine puta u životu kad sam se prepirao s recenzentima koji su ocjenjivali moje znanstvene radove; to je posve normalan dio života znanstvenika. No, u ovom slučaju postoje vrlo neobični aspekti "recenzije" i trošenja javnih sredstava na "hrvatski način". To je razlog zbog kojeg pišem ovaj post.

HrZZ je nametnula "žestoke" kriterije na predlagače projekata. Spominjalo se tamo da voditelj, između ostalog, mora [1]:

Naizgled žestoki kriteriji meni su sasvim odgovarali, a kako sam znao da ih mnogi ne mogu ispuniti, naivno sam se ponadao prolazu. Dogodilo se da ja nisam prošao, ali da su zato prošli mnogo slabiji predlagači od mene. Kako to znam?

Za početak, znam što se dogodilo na mojoj instituciji, Institutu za fiziku. Moje mišljenje ovdje nije subjektivno nego se može potvrditi i objektivnom analizom. Naime, nedavno je objavljena, čini se korektna, analiza uspješnosti istraživačkih (MZOŠ) projekata iz prethodnog ciklusa javnog financiranja [2]. Podatke lako možete provjeriti i sami, ali za potrebe ovog teksta, dovoljno je analizirati uspješnost projekata unutar moje institucije. Ona je prikazana na slici ispod, a podaci su direktno kopirani iz analize s kojom nisam imao baš nikakve veze.

Kao što vidite, od 19 (završenih) MZOŠ projekata s moje institucije, projekt koji sam vodio ima najbolje pokazatelje te "kombinirani ranking baziran na objavljenim radovima" [2]. Između ostalog, moj projekt je najproduktivniji i najcitiraniji [3]. Stvar je još zanimljivija, jer je moj projekt bio među onima najmanje financiranim (50 000 kuna godišnje, smanjeno na 25 000 kuna godišnje u zadnje 2 godine projekta) i onima s najmanjim brojem suradnika.

No, ipak, od projekata predloženih HrZZu s moje institucije, upravo je MOJ prijedlog odbijen, i to u prvom krugu evaluacije gdje su se iskazali anonimni domaći "eksperti".

Voditelji koji su predlagali projekte HrZZu s moje institucije označeni su podebljanim brojevima na prethodnoj slici 1, 4, 5, 8, 10 i 15. Od njih su oni označeni zelenom bojom (4,5,8,15) prošli u drugi krug evaluacije, a oni označeni crvenom (1 i 10) nisu prošli.

Već ovo je dovoljno da posumnjamo u kriterije kvalitete HrZZ-a pa čak i BEZ OBZIRA NA SADRŽAJ PROJEKTNOG PRIJEDLOGA KOJI SAM IM POSLAO, jer sam u nizu objavljenih i sasvim solidno citiranih radova već dokazao, i to pred međunarodnim ekspertima, da znam formulirati istraživanje koje se u svijetu i objavljuje i prati (citira). Može li to netko reći za projekt pod rednim brojem 15)? HrZZ očito misli da su taj projekt i njegov predlagatelj bolji (u znanstvenom smislu) od projekta koji sam predložio i mene.

Svi oni koje zanimaju dodatni podaci ostat će djelomično uskraćeni jer svoj predloženi projekt, naravno, neću ovdje objaviti - on sadrži i posve originalne i neobjavljene ideje. Objavit ću, ipak, >> žalbu koju sam poslao HrZZu nakon što sam dobio odluku o odbijanju projekta. (kliknite na >> tekst za download). Odgovor na žalbu koji sam dobio 28. travnja 2014. godine neću za sad objaviti jer sam u mailu u kojem je odgovor stigao dobio i "uputu" na kojoj piše:

Zanimljiv način komunikacije od javne institucije, u potpunosti financirane iz državnog proračuna kakva je Hrvatska zaklada za znanost! Treba napomenuti da se ovaj dodatak mailu pojavio tek u zadnjoj rundi komunikacije, dakle tek u mailu u kojem sam dobio odgovor na žalbu.

Za one koje odgovor na >> žalbu ipak zanima, napomenut ću da je uvaženi anonimni panel za vrednovanje (a ne Upravni odbor) ustanovio da nemam nikakve osnove za žalbu, zato jer sam podatke koje spominjem navodno ispunio u obrascu B, a ne u obrascu A, kako je navodno "trebalo". Kako je uvaženo povjerenstvo čitalo SAMO obrazac A, a ne i obrazac B (koji je, usprkos tome što ga povjerenstvo nije čitalo, ipak trebalo poslati na natječaj), oni zaključuju da su bili u pravu! Naravno, čak ni to nije točno, jer sam sve što je o projektu bilo potrebno znati napisao u obrascu A, a uvaženi članovi panela se jednostavno izmotavaju.

No, obrazloženje panela mnogo govori o kakvim se ljudima radi. Ovakvo je obrazloženje dostojno najgorih kafkijanskih noćnih mora u kojem anonimni sudac od Jozefa K. zahtijeva da ispuni obrasce A i B, a onda ga kažnjava zato što je (navodno) sve ono što je unio u obrazac B trebao unijeti i u obrazac A, jer sudac čita samo obrazac A! Svako racionalno obrazlaganje ovakve grozomorne prakse je notorna glupost i to sigurno vrlo dobro znaju i u HrZZ-u (u kojem se pravdaju da je obrazac B namijenjen međunarodnoj recenziji u koju nisam prošao - pa zašto sam onda bio prisiljen ispunjavati obrazac B?!).

Što se tiče situacije u drugim institucijama, imam informacije da je i tamo, u slučaju projekata iz FIZIKE, dakle u slučaju ISTOG PANELA, bilo slično i da su projekti ocjenjivani upravo SUPROTNO kriterijima kvalitete. Mnogi sumnjaju da su projekti ocjenjivani sukladno kriterijima koji sliče podobnosti, odn. povezanosti s članovima anonimnog ocjenjivačkog "ekspertnog" povjerenstva. O tome ipak neću pisati ja. Neka se jave ljudi s tih institucija.

Da sažmem, natječaj Hrvatske zaklade za znanost se, po svemu što ja znam, pretvorio u lakrdiju u kojoj će se sredstva iz državnog proračuna podijeliti prema kriterijima koji nisu kriteriji izvrsnosti i međunarodne prepoznatljivosti u koji se HrZZ zaklinjala. Radi se, prema tome, o pristranom ocjenjivanju i budućem financiranju projekata koji nisu odabrani prema kriterijima kvalitete.

Cijeli događaj, u uvjetima iznimno skromnog financiranja, ima značajan potencijal da unazadi najkvalitetniju znanost koja se odvija u hrvatskim okvirima.

NADOPUNA: (27. 5. 2014.) 15. svibnja 2014. godine Hrvatska zaklada za znanost raspisala je natječaj "Projekt razvoja karijera mladih istraživača - izobrazba novih doktora znanosti". Radi se o financiranju znanstvenih novaka - doktoranada. U naizgled "bezazlenim" uvjetima natječaja⁴ između ostalog stoji:

Uvjeti natječaja za mentora: Voditelj ili suradnik na znanstvenom projektu Zaklade, UKF-a, različitim EU (FP7, Obzor 2020.) i drugim kompetitivnim međunarodnim znanstveno-istraživačkim projektima uz koji će biti vezan znanstveni razvoj doktoranda. Projekt mora trajati najmanje 18 mjeseci od roka prijave.

Izbacujući fantazije o EU financiranoj znanosti u Hrvata, raznim "Obzorima" i FP7 (ah, imamo ih kao u priči), a posebno uzimajući u obzir rok trajanja projekta ("mora trajati najmanje 18 mjeseci od roka prijave"), što automatski izbacuje bivše UKF projekte (sada, inače, pod nadzorom HrZZ-a :) ), ostaju nam SAMO projekti HrZZ-a koji su dodijeljeni prema vrlo sumnjivoj proceduri kao što je gore i opisano.

Drugim riječima, budućnost znanosti u Hrvatskoj se dodatno nepovoljno fiksira i to raspoređivanjem novaka na projekte Zaklade koji su dodijeljeni prema kriterijima koji, prema gore pokazanom, nisu kriteriji kvalitete.

NADOPUNA: (27. 5. 2014.) U međuvremenu je tekst o natječajima Zaklade i "recenziranju" prijavljenih projekata napisao i moj kolega Saša Ceci. >> Evo tog teksta pod nazivom "Odgoj znanstvenika u Hrvatskoj".

NADOPUNA: (2. 6. 2014.) Tanja Rudež objavila je u Jutarnjem listu od 2. lipnja kratki osvrt na natječaje Zaklade pod nazivom "Kako je 50 milijuna za projekte zavadilo znanstvenu zajednicu". Kliknite >> OVDJE da ga pročitate (JPG, 480 kB, sva prava pripadaju Jutarnjem listu).

NADOPUNA: (12.6.2014.) U Jutarnjem listu objavljen je >> članak Miće Tatalovića koji se, između ostalog, bavi i natječajem Hrvatske zaklade za znanost.

NADOPUNA: (25. 6. 2014.) U >> izjavi za T-portal povodom svog otkrića u vezi s (pra)tumorima kod hidri, Tomislav Domazet-Lošo osvrnuo se i na natječaje Hrvatske zaklade za znanost:

NADOPUNA: (18. 9. 2014.) U >> intervjuu portalu 45 lines iz 21. srpnja 2014. godine (posjećeno 18.9.2014.), novinarka Tanja Rudež kaže:

Tanja prati hrvatsku znanost mnogo godina, a pratila je i natječaj Hrvatske zaklade za znanost, pa sasvim sigurno zna o čemu govori.

NADOPUNA: (9. 11. 2014.) U tjedniku "Globus" od 7. studenog 2014. godine izašao je tekst o Hrvatskoj zakladi za znanost novinarke Dore Koretić. Tekst se bavi nalazom državne revizije koji je iznimno nepovoljan po HrZZ i Ministarstvo znanosti obrazovanja i sporta (MZOS). Evo nekih naglasaka iz teksta:

Ovaj tekst sugerira da u Zakladi nešto debelo ne valja, ali ne dotiče se suštine: Hrvatska zaklada za znanost ni ono malo novca što uspije utovariti u znanost, ne utovaruje prema kriterijima kvalitete. Rad uposlenika Zaklade ne rezultira poticanjem izvrsne, nego umrežene hrvatske znanosti.

NADOPUNA: (16. 11. 2014.) U chatu Barometra Večernjeg lista, 13. studenog 2014. godine, prof. dr. Ivan Đikić između ostalog je rekao:

Bez obzira što djeluje u inozemstvu, prof. Đikić prepoznao je važne elemente potpuno promašene strategije financiranja znanosti u Hrvatskoj, a pogotovo postupanja Hrvatske zaklade za znanost - selekcije poslušnosti i grupnog ponašanja. O glorificiranju "kolektiviteta" i "grupe" u hrvatskoj znanosti na račun kvalitetnog pojedinca, pisao sam u tekstu >> Vi ste anarhist!.

NADOPUNA: (17.12.2014.) U dopisu koji je 27. studenog 2014. godine odaslan iz Hrvatske zaklade za znanost (HrZZ) prema javnim institutima i fakultetima između ostalog stoji:

Oni kojima nije jasno o čemu se ovdje radi, možda će sve bolje razumjeti konzultirajući dopis koji je iz MZOSa stigao na Zakladu 25. studenog 2014. godine (potpisao pomoćnik ministra prof. dr. sc. Ivan Pejić). U njemu, između ostalog piše:

Ako vam i dalje nije jasno, radi se o ovome: MZOS prebacuje sredstva na HrZZ, koja je u potpunosti financirana iz državnog proračuna, i smatra da tim činom sredstva postaju neproračunska, jer je HrZZ "neprofitna organizacija". Tim činom proračunski novac navodno prestaje biti proračunski (!).

Iznimno nepovoljno izvješće Državne revizije o poslovanju HrZZa u proteklom razdoblju (vidi iznad) očito nije potaknulo ljude iz HrZZ da počnu drukčije i zakonitije djelovati.

NADOPUNA: (28. 3. 2015.) Teško je djelovati u znanosti bez projektnih sredstava. Bez sredstava, nemoguće je posjetiti konferencije, predstaviti svoj rad, posjetiti kolegu s kojim bi se moglo isplanirati zajedničko istraživanje. Sve navedeno govori koliko su važna projektna sredstva u znanosti koja HrZZ raspoređuje posve nakaradno.

No, svejedno, od prošlogodišnje epizode ( >> vidi tekst iznad) do danas, sa svojim novakom i suradnikom mag. phys. Sanjinom Marionom objavio sam, bez ikakvih projektnih sredstava, dva rada iz tematike odbijenog projekta:

• S. Marion and A. Šiber, >> Ejecting Phage DNA against Cellular Turgor Pressure, Biophys. J. 107, 1924 (2014)
• A. J. Perez-Berna, S. Marion, F. Javier Chichon, J. J. Fernandez, D. C. Winkler, J. L. Carrascosa, A. C. Steven, A. Šiber, and C. San Martin, >> Distribution of DNA-condensing protein complexes in the adenovirus core, Nucleic Acids Research (2015), doi: 10.1093/nar/gkv187

Faktori utjecaja (impact factor) časopisa u kojima su radovi objavljeni su 8.81 (Nucleic Acids Research) i 3.83 (Biophysical Journal). Bilo bi vrlo poučno saznati kakav je učinak projekata koje je HrZZ odobrila na prošlom natječaju i što su njihovi predlagatelji objavili. Dodatno je zanimljivo da sam u proteklom periodu nefinanciranja bio prisiljen tražiti i započeti i druge smjerove istraživanja - o tome, nadam se, uskoro - stoga je moja aktivnost na tematici odbijenog projekta bila samo dio moje ukupne znanstvene aktivnosti.

Kad se drugi put budete čudili zašto nam je znanost tu gdje jest, upitajte one koji usmjeravaju sredstva zašto ih usmjeravaju suprotno kriterijima kvalitete. Predlažem da pitate prvo upravu HrZZ-a.

NADOPUNA: (6. 5. 2015.) Čini se da ni drugi natječaj Hrvatske zaklade za znanost nije prošao kako treba. Nije se, naime, lako odlučiti da o takvim stvarima pišeš i govoriš javno, jer te tvoja vlastita zajednica, a pogotovo oni koji su dobili projekte u tome nimalo ne podržavaju. Stoga, činjenica da se prekjučer pojavio >> još jedan tekst, govori o tome da stvari u HrZZ-u i dalje ne idu kako treba, a da se projekti čini se i dalje recenziraju po sistemu "ja tebi, ti meni".

>> Tekst dr. Selme Supek u Jutarnjem listu od 4. svibnja 2015. godine pod nazivom "Hrvatska zaklada za znanost u mreži umreženosti" pokazuje da ona vrlo dobro poznaje procedure vrednovanja projekata (famozne anonimne panele, stalne odbore ...). Stoga je dodatno zabrinjavajući njen nalaz:

NADOPUNA: (28. 9. 2015.) 28. rujna (danas) je Međunarodni dan prava na pristup informacijama. U tom je smislu zanimljiv >> članak profesora Pravnog fakulteta, Gojka Bežovana objavljen upravo danas u Jutarnjem listu, a koji se tiče netransparentnog postupanja Hrvatske zaklade za znanost. Da je postupanje HrZZ-a krajnje netransparentno i nekorektno te da ne omogućuju pristup informacijama vidi se jasno iz već podugačkog teksta >> iznad, a tekst prof. Bežovana samo još jednom potvrđuje moje uvide. Cijeli njegov članak možete >> pročitati ovdje. Ispod izdvajam samo neke zanimljivije dijelove:

U cijeloj priči je još zanimljivije što je predloženi projekt prof. Bežovana, The impact of the Third sector to Socio-economic development in Croatia završio na HrZZ-ovoj listi projekata "koji će biti prihvaćeni za financiranje po završetku postupka vrednovanja i financijskog pregovaranja, ovisno o raspoloživim sredstvima" (! zapravo je nevjerojatno šta se sve događa u HrZZ-u !).

Eto. Toliko na današnji Međunarodni dan prava na pristup informacijama.

NADOPUNA: (28. 10. 2015.) Hrvatsko fizikalno društvo (HFD) sastavilo je >> deset pitanja o znanosti i obrazovanju koja šalje političkim strankama koje sudjeluju na izborima 2015. godine. Svi odgovori bit će objavljeni na >> mrežnim stranicama HFD-a redom kako će pristizati.

Znakovito je pitanje pod rednim brojem 4:

Svaka čast HFD-u na pokušaju propitivanja djelovanja HrZZ-a, ali come on ... odgovori su elementarni, Watsone. Znamo valjda koji su ključni kriteriji za dodjelu sredstava znanstvenicima? Problem je jedino što to uprava i stalni odbori HrZZ "ne znaju" ili znaju, ali se ipak odlučuju za neke druge kriterije (...)

Što se tiče fizike, HrZZ bi najprije trebala:

1. Objaviti sastave panela za vrednovanje projekata, u oba natječajna ciklusa, pogotovo iz fizike, što će omogućiti uvid u gigantske sukobe interesa u kojima su se ti ljudi nalazili (posebno nakon uspoređivanja sa sastavom stalnog odbora za prirodoslovlje).

2. Objaviti TKO je sastavljao odgovore na prigovore upućene na odluke panela iz fizike i jesu li članovi panela uopće bili upoznati s onim što se u njihovo ime radilo? Objaviti također jasno čije su žalbe iz područja fizike usvojene, s čijim znanjem i po kojim kriterijima.

Drugim riječima, HrZZ samo (...) treba ispuniti javnu ulogu koju ima i učiniti svoje djelovanje transparentnim.

NADOPUNA: (28. 9. 2016.) Cijeli cirkus se ovih dana događa vezano uz novake / doktorande zaposlene na nezakonit način i financirane kroz Hrvatsku zakladu za znanost. Ja sam, naravno, o tome davno pisao, dovoljno je pročitati samo ovaj tekst od početka, ali evo, i novaci su konačno shvatili da tu nešto nije u redu. Pa njih nekoliko koji se predstavljaju kao "radna skupina doktoranada HrZZ-a" u dopisu (od 9. rujna) ministru Šustaru i akademiku Vretenaru, predsjedniku Upravnog odbora HrZZ-a između ostalog kažu:

Draga dječica su naravno u pravu, ali problem je još i mnogo dublji od toga što oni vide. Problem je u netransparentnom djelovanju HrZZ-a, mnogobrojnim sukobima interesa, proizvoljnom i lako moguće korumpiranom ocjenjivanju projekata i ljudima koji tom ustanovom očito ne upravljaju u skladu s javnim interesom.

Najsmješnije od svega, a i lagano tragično je što se ovih dana kao "spasitelji", "reformatori" i vođe "pobune" javljaju isti oni koji su nakon prvog natječaja za projekte (vidi tekst iznad) svečano proglasili da je u HrZZ-u sve u najboljem redu.

A u Ministarstvu bi najrađe da se problem riješi tako da sve bude isto kao i prije. To žele i "reformatori", uostalom. Politika je to :)

NADOPUNA: (10. 11. 2016.) Potpuno je jasno da nitko ne čita ni program rada Hrvatske zaklade za znanost ni šta sve tamo piše, a nikako se ne ispunjava. Između ostalog, u programu rada za 2016. godinu, spomenut je "Croatian-Swiss Research Programme" kroz koji se trebalo osigurati darovnice Švicarske zaklade za znanost za 10-12 zajedničkih istraživačkih projekata. Prema podacima iz HrZZa, financiranje programa bilo je predviđeno u iznosu od oko 3 milijuna kuna. Natječaji su odavno trebali biti raspisani i zatvoreni, paneli za vrednovanje trebali su raditi punom parom, u prosincu su trebali biti potpisani ugovori, ali baš ništa se od toga nije dogodilo. Iskreno se nadam da ljudi zaduženi za realizaciju programa sa švicarske strane nisu bili konsternirani načinom na koji je vodstvo HrZZa pristupilo ovom programu i njihovom nevoljkošću da organiziraju natječaje za poklonjeni novac. A lako bi moglo biti i da su bili konsternirani :)

Švicarski dokumenti su detaljniji i kao švicarskog partnera navode EPFL u Lausannei i Švicarsku zakladu za znanost te čak do ukupno 11 milijuna CHF koje je švicarska strana bila spremna osigurati za dva zajednička programa (Promotion of Tenure Track Model i Croatian-Swiss Research Programme). Ništa se od svega toga do danas nije dogodilo. HrZZ i dalje ne radi u javnom interesu, uporno ne radi u javnom interesu, a nikoga za to nije briga.

Meanwhile u Hrvatskom saboru: Dižu ruke i usvajaju izvješća.

NADOPUNA: (27. 3. 2017.) Ovu nadopunu pišem sa zakašnjenjem jer je Sanjin Marion, doktorand koji se spominje u mojoj davnoj prijavi HrZZ projekta, još 20. veljače 2017. godine obranio doktorsku disertaciju "Compaction of nucleic acids: physical mechanism and biological relevance" pred povjerenstvom u sastavu izv. prof. dr. sc. Nenad Pavin (PMF Zagreb), izv. prof. dr. sc. Primož Ziherl (Sveučilište u Ljubljani, Institut Jožef Stefan) i dr. sc. Antonio Šiber (zn. savjetnik, IF Zagreb). S obzirom da je jedna primjedba, do dana današnjeg tajnog, panela bila i da

a moj odgovor da je primjedba posve netočna te da je

(cijeli tekst žalbe je >> ovdje)

Dr. sc. Marion je svoje istraživanje iz tema naznačenih pod (i) i (ii) objavio u radu S. Marion and A. Šiber >> Ejecting Phage DNA against Cellular Turgor Pressure", Biophys. J. 107, 1924 (2014). Tema (iii) obrađena je djelomično u radu >> Distribution of DNA-condensing protein complexes in the adenovirus core te u radu "Role of condensing particles in confining a polymer within a sphere - a model of adenovirus" koji će vrlo uskoro biti poslan u tisak, tema (iv) obrađena je prilično detaljno u njegovom doktoratu i zasad neobjavljena, a zajedno jedino nismo radili na temi (v). To je zapravo odličan rezultat s obzirom da je naš rad financiran s ravno nula projektnih kuna izvan naših plaća. Dr. Marion je tijekom doktorata objavio i dva rada u časopisu Nano Letters (impact factor 13.8) s prof. dr. Aleksandrom Rađenović s EPFL Lausanne, Švicarska. Takav učinak, dakle, prema mišljenju HrZZ-a nije zaslužio projektno financiranje. Nije bio financiran, a ipak se dogodio :)

Sa Sanjinove obrane doktorata nudim fotografiju slabe kvalitete (ispod) na kojoj se vide (s lijeva na desno) Primož Ziherl, Sanjin Marion i ja. Ne vidi se dobro, ali na mojoj majici piše Don't quit.

Bez obzira na happy end ove priče, to nije nikako i happy end hrvatske znanosti koju Hrvatska zaklada za znanost (HrZZ), a i druga tijela u sustavu znanosti i dalje ocjenjuju i financiraju na posve netransparentne načine, pod sjenom korupcije, nepotizma, međusobnog pogodovanja i sumnjivih natječaja.

A razlog zbog kojeg sam zakasnio napisati ovu priču je što sam već na sve bio zaboravio. Podsjetio me na nju ipak mail koji sam danas dobio u kojem mi jedan čitatelj zahvaljuje za ovaj tekst o Hrvatskoj zakladi za znanost. Između ostalog kaže:

NADOPUNA: (19. 1. 2020.)

HRVATSKA ZAKLADA ZA ZNANSTVENU INKVIZICIJU

Hrvatska zaklada za znanost je formalno pod nadzorom Sabora, ali tamo nitko nema pojma što se u Zakladi događa nego samo dižu ruke i usvajaju izvješća, što je zapravo šokantno jer je to jedini izvor javnih sredstava za financiranje istraživanja kod nas. Tom se institucijom upravlja kao da je nečija privatna prćija, a znanstvenici u velikoj većini o svemu šute jer znaju da će tako bolje proći. Pored ogromnih sukoba interesa koji tamo postoje, iz Zaklade dolaze i grozomozne totalitarne odluke koji mogu uništiti karijere i znanstvenih početnika, a i znanstvenih seniora.

Zadnji slučaj tiče se inkvizicijskog posjeta izaslanstva Zaklade voditeljici projekta na Pravnom fakultetu zbog navodne lakše povrede znanstvene čestitosti. Projekt prof. Getoš Kalac bavio se analizom zadovoljstva znanstvenika - voditelja projekata radom Hrvatske zaklade za znanost i našao je da se 55 posto sudionika [] osjeća frustrirano, polovica ih je navela da se u suradnji s HRZZ 'pretežito osjeća izloženo budalaštinama', 40 posto je odgovorilo da se osjeća bespomoćno, a 25 posto da se osjeća revoltirano. Projekt se poziva i na ranije istraživanje u kojem se kaže da je reforma znanstvenog sustava dovela do njegova urušavanja, a među posebno kritične točke ubraja se i kvaliteta rada Hrvatske zaklade za znanost. Teško je, ovako na prvu, razumjeti gdje je profesorica mogla lakše povrijediti znanstvenu čestitost, ali je posve lako razumjeti gdje je mogla teže povrijediti ego akademskih veličina koje upravljaju Zakladom. Ovdje je ipak lijepo vidjeti da je institucija stala na stranu svoje profesorice, za razliku od naše ministrice Blaženke Divjak koja uvijek nepogrešivo zna koju je stranu dugoročno profitabilnije izabrati.

Ja sam bio prvi koji je o toj skandaloznoj instituciji otvoreno pisao i osjetio teške posljedice zbog ego-tripova tamošnjeg vodstva i svih isprepletenih umreženih akademskih glavica koje mudro odlučuju za sve nas. Otad se nisam javljao ni na jedan natječaj Zaklade, jer se njeno vodstvo nije promijenilo. Koliko inače dugo te pametne akademske glave mogu odlučivati u našem najboljem interesu? Beskonačno dugo? Vidim također da se nije promijenio ni potpuno netransparentni nasilnički odnos prema znanstvenicima-voditeljima projekata. Toj instituciji možete napisati žalbu i detaljno obrazložiti sve točke u kojima su pogriješili u vrednovanju i ocjeni, a s druge će vam se strane javiti netko nepotpisan, u tuđe ime, a odgovorit će vam inkvizicijsko-komesarski bez imalo osvrta na ono što ste napisali. I to je javna institucija o kojoj ovisi hrvatska znanost.

A >> evo i članka iz Novog lista odn. crtice iz HINE koja spominje tek zadnju u nizu grozota koje dolaze iz te institucije, perjanice izvrsnosti našeg sustava znanosti.

NADOPUNA: (25. 5. 2020.)

Izbori su raspisani, a to znači da i ministrica Divjak lagano odlazi u slavnu povijest hrvatske znanosti i obrazovanja, no ovaj dodatak, strogo govoreći nije o njoj, nego – pogodili ste – o Hrvatskoj zakladi za znanost.

Ništa se naime u regulaciji te institucije nije promijenilo u mandatu ministrice Divjak, a na skandalozne procese slanja inspekcija voditeljima projekata koji su se usudili nešto krivovjerno i pomisliti o Zakladi (slučaj prof. Getoš Kalac, vidi prethodni upis), ministrica je uglavnom slijegala ramenima. Doduše, ministrica je u svom mandatu uglavnom i u vezi sa skoro svime slijegala ramenima, pričala je i ovako i onako, dok su se u međuvremenu Hrvatski studiji formirali kao domoljubno uporište na Sveučilištu, bez obzira na nedostatak stručnosti i kadra, Ante Čović je sa 70 godina imenovan za povjerenika tih studija i preuzeo je niz novih funkcija umjesto da ide u mirovinu, rektor Boras je radio što hoće i kako hoće, a Hrvatska zaklada za znanost je provodila samovolju u odabiru i nadzoru projekata kao i ranije. EU sredstva su se nastavila dijeliti šakom i kapom navodno izvrsnima, obrazovna reforma bila je ruglo u kojoj je najvažnije bilo da se uči učenje o učenju i da se "prate ishodi" te u kojoj je građanski odgoj zapravo domoljubna indoktrinacija. No, ovaj dio sa Zakladom je i dodatno problematičan, jer je ministrica tom slučaju imala i vrlo osoban interes.

Ministrica Divjak je, naime, u vrijeme svog ministarskog mandata, sve do 31. svibnja 2019. godine, dakle skoro pune dvije godine (!) bila i voditeljica projekta Hrvatske zaklade za znanost Razvoj metodološkog okvira za strateško odlučivanje u visokom obrazovanju - primjer implementacije otvorenog učenja i učenja na daljinu. 2015-2019. Vrijednost tog projekta bila je 583.377,48 kn.

Posve je nejasno zašto ministrica nije prekinula izvođenje ovog projekta ili pokušala regulirati voditeljstvo projekta tako da ona više ne bude voditeljica. Voditeljstvo projekta financiranog od Zaklade nije uopće kompatibilno s kontrolom rada Zaklade, a taj je rad godinama problematičan - cijela ova saga je o tome. Čini se, dakle, da bi naša ministrica mogla biti u izravnom sukobu interesa, a mnogo je jasnije i zašto baš ništa u vezi s regulacijom rada Zaklade nije poduzela – vodila je projekt Zaklade. Nije, dakle, bilo uputno oko svega toga previše prčkati, nije profesionalno ispunjujuće. Uostalom, treba se nakon ministrovanja i vratiti u znanost pa zašto se zamjerati onima koji recenziraju i odabiru, to je nadasve nepragmatično.

Ništa to nije novo u našoj znanosti, ali svakako pokazuje zašto kod nas stvari obično stoje na mjestu i trule. U skoro 100% slučajeva odgovor da netko u tome ima svoj interes.

NADOPUNA: (23. 9. 2020.)

U tjedniku Novosti u prošli petak izašao je >> poduži intervju sa mnom. Intervju se bavi širokim spektrom tema, korona-krizom, vjeronaukom u školama, ali i situacijom u akademskoj zajednici i u znanosti. U njemu su i dijelovi koji se tiču Hrvatske zaklade za znanost:

A >> evo i linka na cijeli intervju (lokalno spremljeni PDF).

NADOPUNA: (16. 2. 2021.)

HRVATSKA ZAKLADA ZA ZNANOST JE POLIGON ZA AKADEMSKE MAKINACIJE

Neki je dan na portalu Autograf osvanuo >> članak prof. dr. Labara o njegovom radu u panelu Hrvatske zaklade za znanost znakovitog naslova Makinacije i taktike kod recenzija znanstvenih projekata. Prof. Boris Labar se osvrće na tako tipičnu akademsku "taktiku" šuškanja i priopćavanja, prenošenja poruka o tome tko je kome kako ocijenio projekt i na koje projekte treba posebno obratiti pažnju. To je stara priča i nije ništa nepoznato te se tako, naravno, nastavilo i u radu Hrvatske zaklade za znanost koja se hvali izvrsnošću projekata koje financira i transparentnošću procedura koje provodi.

Osvrt prof. Labara, međutim, ukazuje da ugledne akademske glave koje sjede u Upravnom odboru HrZZa, a on spominje akademika Pavla Rudana i predsjednika Zaklade, akademika Darija Vretenara, imaju osobne interese koje guraju kroz proces ocjene projekata. Posebno je zanimljivo kako Labar opisuje pokušaje uglednih akademika, "da se neki projekti koji su odbijeni naknadno ubace u postupak međunarodne evaluacije". Po njegovom tekstu ispada da se to tako radilo jer su odbijeni projekti njihovih uglednih kolega iz Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) u koju pripadaju i Rudan i Vretenar i Vukičević, a "makinacije" se, čini se, izvode zbog projekta uglednog akademika Zvonka Kusića koji nije prošao evaluaciju. Tako to ide - utovariš nekoga uglednog tko inače ne bi prošao, a izbaciš nekoga nevažnog, isplatit će se na kraju. Jasno je iz Labarovog teksta i da se procedure ocjene projekata krše i da članovi Upravnog odbora pokušavaju utjecati na sam proces recenzije dok se on odvija, što je suprotno raznim pravilnicima Zaklade koji su ionako tu samo za slikanje. Osobni se interesi, naravno, prelamaju preko leđa hrvatske znanosti, zato da bi netko napredovao, recimo, na poziciju glavnog tajnika HAZUa, a poslije možda i predsjednika, tako to ide kod nas. Vrlo konkretno, o ulozi sadašnjeg akademika Vukičevića, tada člana stalnog Odbora Zaklade za biomedicinu i zdravstvo, Labar piše:

A njegov tekst završava pričom o susretu s Vukičevićem nakon evaluacije, na idućem natječaju Zaklade

Osvrt prof. Labara daleko je premekan i prepristojan da bi objasnio svu samovolju i osobne interese koji vode rad Zaklade. Teško je reći i zašto ga je odlučio sad zapisati, no to nije ni važno s obzirom da iz njega ipak sasvim lako čitamo da se borba za prestiž i privilegije u HAZU prelama na konkretnim projektima i raspodjeli projektnih sredstava za znanost. Za ovo su izravno odgovorni ljudi koji upravljaju Zakladom, a u Labarovom tekstu se poimence navodi uloga predsjednika Zaklade akademika Vretenara (glavnog tajnika HAZU) i člana Upravnog odbora Zaklade, akademika Rudana. Akademske silnice i utjecaji tiču se očito izbora Slobodana Vukičevića za člana HAZUa te, u tom smislu, važnosti da projekt bivšeg predsjednika HAZU, akademika Kusića, bude pozitivno ocijenjen. Inače, svaki put kad u HAZU netko umre i oslobodi se jedno mjesto krenu takve odvratne spletke, a kandidati se trse da se što bolje dokažu akademicima koji će o njima glasati.

Pa iako prof. Labar tvrdi da se on odupro svim tim utjecajima (kako bi inače i napisao taj tekst), možemo samo zamisliti koliko puta su takvi utjecaji i osobni interesi sasvim jednostavno prošli kroz procese recenzije i razne panele i odbore. Na natječaju HrZZa na koji sam se ja javljao 2014. godine i s kojim je ova saga i počela, u procesu žalbi, od svih projekata iz fizike usvojena je jedino žalba jednog akademika. Bilo bi lijepo kad bi Zaklada sve te podatke iznijela, ali jasno je zašto im je u interesu da sve kod nas bude tako izvrsno.

NADOPUNA: (9. 3. 2021.)

Ministarstvo znanosti i obrazovanja
prof. dr. sc. Radovan Fuchs, ministar znanosti i obrazovanja
Donje Svetice 38, 10000 Zagreb
kabinet@mzo.hr

Poštovani ministre Fuchs,

htio bih Vam skrenuti pažnju na nedavan autorski tekst prof. dr. Borisa Labara u kojem se osvrnuo na način rada i proces recenzije projekata predloženih Hrvatskoj zakladi za znanost (HrZZ) >> [1]. Iz njegovog se teksta posve jasno iščitava da je postupak ocjenjivanja znanstvenih projekata predloženih Zakladi netransparentan te pod snažnim utjecajem partikularnih i osobnih interesa. U konačnici, takvi interesi onda odlučuju i o usmjeravanju financijskih sredstava u znanost na javnim institucijama, a prof. dr. Labar jasno navodi da je vodstvo Zaklade izravno odgovorno za njeno netransparentno djelovanje koje pogoduje lobijima. Moje je iskustvo s radom Hrvatske zaklade za znanost slično onome što iznosi prof. Labar u svom osvrtu i to me je i potaknulo da Vam napišem ovaj dopis. U tekstu prof. dr. Labara prepoznao sam iste one probleme zbog kojih je i moja znanstvena djelatnost sputavana i to zbog samovolje i interesa pojedinaca koji usmjeravaju rad Zaklade [2]. Kako je to suštinski suprotno javnom interesu, općem dobru te duhu znanstvenog istraživanja, pišem Vam kao ministru zaduženom za korektno i društveno korisno funkcioniranje hrvatske znanosti.

Zaklada je gotovo jedini i najvažniji izvor javnih sredstava za istraživanje, a uz odobrene projekte HrZZa veže se i financiranje doktoranada, stoga korupcija procesa ocjene projekata ima dalekosežne negativne posljedice na budućnost znanstvenog istraživanja i visokog obrazovanja u nas. Projekti suštinski definiraju i napredovanja u zvanjima te izbore na radna mjesta. Dugogodišnji propusti i samovolja u radu HrZZa (odn. „makinacije“ i „taktika“ kako ih naziva prof. Labar >> [1]) tako su već izrazito nepovoljno djelovali na znanstveni sustav, iako se dosad o tom problemu, osim mene i nekolicine kolega, rijetko tko usudio izjasniti. To uopće nije čudno i posljedica je monopolskog položaja HrZZa koji toj instituciji i njenom vodstvu omogućava neprimjerenu moć i utjecaj na živote i karijere znanstvenika. U Zakladi su se čak do te mjere ohrabrili svojim položajem moći, da pod krinkom procedura i protokola provode vrstu znanstvene inkvizicije prema onima koji se usude reći pokoju riječ o problemima u njihovom radu. O tome možda najbolje govori slučaj prof. dr. Getoš Kalac koja se usudila provesti među znanstvenicima anketu o nezadovoljstvu radom HrZZa, a potom postala meta Zakladinog Povjerenstva za znanstvenu čestitost >> [3]. Rezultati njene ankete također su instruktivni, jer govore o bitnom nezadovoljstvu znanstvenika djelovanjem HrZZa, a do sličnih zaključaka došla je i studija Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar >> [4]. U toj se studiji navodi da su „stavovi ispitanika o doprinosu Hrvatske zaklade za znanost unapređenju znanstvenog rada poražavajući“ [4]. Ja ovdje, pak, želim ukazati da takav porazan ishod rada HrZZa nije slučajan niti je isključivo posljedica loše organizacije, nego je u velikoj mjeri uvjetovan osobnim interesima, makinacijama i pristranostima u upravljanju Zakladom. Stoga je osvrt prof. dr. Labara važan, kao i njegova iskustva o djelovanju tijela Zaklade jer je bio izravno uključen u rad panela. Moje je iskustvo u prijavi projekata Zakladi izrazito negativno [2]. Projekti koje sam prijavljivao ocjenjivani su u neskladu s njihovim sadržajem, na žalbu sam dobio nepotpisani odgovor koji ne odgovara ni činjenicama niti navodnim pravilima Zaklade, a od, uglavnom ustrašenih, pojedinaca koji su sudjelovali u radu panela i odbora dobivao sam zastrašujuće informacije o pristranosti, interesnoj povezanosti i osvetoljubivosti koje su sukladne onome što piše prof. dr. Labar i još i mnogo gore. Prijavljivati projekte instituciji koju vode takvi ljudi i lobiji zapravo je kazna i poniženje za sve znanstvenike koji pokušavaju korektno i društveno odgovorno obavljati svoj posao.

Rad Zaklade korozivno djeluje i na društveni kontekst znanosti, pogotovo zato što se Zaklada u svojim programskim dokumentima obvezuje na izvrsnost i međunarodnu prepoznatljivost, a tim pridjevima naziva onda projekte koji su odobreni na pristranom i netransparentnom procesu recenzije. Tako se dugoročno i nepovratno devalviraju koncepti znanstvene izvrsnosti i prepoznatljivosti te oni postaju zapravo predmet podsmijeha i sinonim za pogodovanje podobnima. Ovaj problem nije od jučer i postoji, koliko je meni poznato, barem od 2014. godine [2] pa je šteta načinjena takvim radom Zaklade ogromna. Monopolističko i osobnim interesima vođeno djelovanje Zaklade efektivno zatire slobodu i autonomiju znanstvenog stvaralaštva, nije etično ni transparentno te ne udovoljava mjerilima kvalitete, proglašavajući osobne interese kvalitetom [1,2]. Takvo je djelovanje u izravnoj suprotnosti s temeljnim odrednicama znanstvenog rada definiranim Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju.

Iskreno se nadam da ćete u vezi s ovim problemom moći nešto učiniti, jer je teško zamisliti da se on spontano razriješi s obzirom na to da sustav koji je uspostavljen u Zakladi nažalost garantira svoju reprodukciju i propagaciju.

Srdačan pozdrav,

dr. sc. Antonio Šiber
znanstveni savjetnik
Institut za fiziku
Zagreb, 15. veljače 2021.

[1] Boris Labar, >> Makinacije i taktike kod recenzija znanstvenih projekata, Portal Autograf, 10. veljače 2021.

[2] Antonio Šiber, >> Kako HrZZ raspolaže javnim sredstvima?, zadnji put osvježeno 20. rujna 2020.

[3] Vidjeti npr. HINA, >> Saga o kibernetičkom zlostavljanju u Hrvatskoj znanosti: Zaklada kaznila voditeljicu istraživanja, Fakultet je uzeo u zaštitu, Jutarnji list, 19. siječnja 2020. te >> „Kibernetičke budalaštine“ Zaklade, Violence Research Lab, posjećeno 13. veljače 2021.

[4] Jadranka Švarc, Drago Čengić, Saša Poljanec-Borić, Jasminka Lažnjak i Luka Šikić, >> Kamo ide hrvatski znanstvenoistraživački sustav: prema racionalnoj reformi ili prema entropiji i urušavanju?, Institut Ivo Pilar, Zagreb (2018)

¹ Web stranice Hrvatske zaklade za znanost, www.hrzz.hr, "Kriteriji za vrednovanje skraćenog projektnog prijedloga (A)"

² Kristijan Vlahoviček i njegova istraživačka grupa, Hrvatski znanstveni krajolik / Croatian Scientific Landscape, sci.bioinfo.hr. Podaci provjereni na dan 29. travnja 2014. godine.

³ H faktor projekta od 9 znači da je na njemu objavljeno 9 radova s 9 ili više citata; objavljeno je znatno više radova, ali 9 ih je citirano 9 ili više puta - tako se definira H faktor. Na projektu kojem je H faktor 3, objavljeno je 3 rada koji su citirani 3 ili više puta. Vidimo da se ukupan broj citata skalira s kvadratom H faktora, što znači da je ukupan broj citata na projektu kojemu je H=9 redovito gotovo deset puta veći od broja citata na projektu kojem je H=3.

⁴ Web stranice Hrvatske zaklade za znanost, www.hrzz.hr, Natječaj „Projekt razvoja karijera mladih istraživača – izobrazba novih doktora znanosti“.

Zadnji put osvježeno: 9. ožujka 2021. godine