James Cameron i fizika (18. prosinac 2009. godine)

Na večeri rezerviranoj za brbljanje između sudionika konferencije u Seggauu, sjedio sam s Rudijem i Georgom za stolom i netko (Rudi?) je započeo priču o tome kako su računala bitno izmijenila način na koji se prirodna znanost radi i vrstu pitanja i rezultata koji se od nje mogu očekivati. Pretpostavljam da je priča započela nakon Rudijevog prčkanja po svom i-phoneu. U svakom slučaju, razmišljajući o tome, shvatio sam da je taj iskaz vrlo istinit u mom slučaju. Nije da ja ne bih mogao raditi prirodnu znanost bez računala, bih naravno, ali ipak je činjenica da u planiranju i izvođenju istraživanja, računalo ima u mom slučaju bitnu ulogu. Pozitivnu, naravno. Rudi je pokušao objasniti kako bi on ipak mogao raditi vrstu istraživanja kojom se on bavi i bez računala na što sam ja samo skeptično odmahnuo glavom. U svakom slučaju, malo po malo, priča je krenula prema legendama hardverske i softverske industrije, Rudi je na sva usta hvalio Stevea Jobsa, a ja sam iz svojih slabih iskustava s Appleom i dalje mogao samo skeptično odmahivati glavom. No, onda je Rudi spomenuo Jamesa Camerona i njegov zadnji film Avatar za koji je, prema Rudijevim riječima, za svaki frame (sličicu) filma trebalo oko 60 sati renderinga (!). Vau.

Danas otkrivam da tu ima još zanimljivih stvari. Naime, Cameron je studirao (ne znam da li je i završio) fiziku! Čitam danas Jutarnji list i intervju s Cameronom (Stjepan Hundić, 17. prosinca 2009. godine) pa citiram zanimljive dijelove:

- Diplomirali ste fiziku. Pomaže li vam to u vašim istraživanjima i pomicanjima tehnoloških i inih granica?

- Mislim da mi pomaže. Fizici me privukla fascinacija znanošću i tehnologijom, a znanje koje sam stekao na studiju i čitajući literaturu iz fizike odlično je zaleđe za moje filmske ideje i za kreiranje novih tehničkih i inih pomagala. Imam sklonost prema tome i fantastično je kad te ideje mogu pretvoriti u stvarnost na filmu. Fizika je znanje koje bismo svi trebali imati jer ulazi u suštinu prirode i čovjeka, a to je najvažniji odnos na planetu Zemlji. Svi postavljaju ista pitanja: kako je sve počelo, gdje idemo, što nam donosi budućnost. To je beskonačni niz pitanja na koja znanost mora odgovoriti.

- Spomenuli ste budućnost: je li 3D budućnost filma? Hoćete li se vraćati filmskoj traci i klasičnoj tehnici snimanja filma?

- Mislim da 3D jest budućnost filma, a ja sigurno više neću raditi filmove u dvije dimenzije. Trodimenzionalna tehnika je previše cool da bih se vraćao starim metodama! (smijeh)

Malo roštanja po webu donosi još zanimljivih detalja s obzirom na vezu Camerona i fizike. Evo dijela razgovora Jamesa Camerona i novinara Omni magazina nakon Cameronovog filma Abyss (1998, moj prijevod):

Cameron: Dovraga, nisam uopće znao što želim raditi - jedno vrijeme sam htio biti znanstvenik. Studirao sam fiziku nekoliko semestara i išlo mi je prilično dobro. Ali znao sam da je moja prepreka do izvrsnosti matematika. Jednostavno nisam imao dobar um za matematiku visoke razine. Ispit iz diferencijalnog računa bio je prvi ikad iz kojeg nisam dobio najvišu ocjenu. Znao sam da udaram u zid, da bih bio vjerojatno bolji u drugim stvarima, premda uopće nisam imao problema s apstraktnim fizikalnim konceptima.

Omni: Koji su koncepti zapalili Vašu maštu?

Cameron: Odrasteš s Newtonovskim konceptom stvarnosti, i ako ne studiraš fiziku ni ne znaš da postoji posve drugi način na gledanje na tkivo svemira, prirodu vremena. Bilo je to kao prava znanstvena fantastika. Na neki način, bilo je to još interesantnije. Konačno sam shvatio teoriju relativnosti. Imali smo posebna predavanja vikendom gdje nas je instruktor vodio kroz cijelu formulu, od jednog kraja ploče do drugog. I shvatio sam. Radilo se o prirodi stvarnosti. Odrastajući u šezdesetima, ionako preispituješ prirodu stvarnosti. Uvijek bih preispitivao autoritete, a sad sam preispitivao Newtona. Smiješno je da je sve što sam naučio 1972. godine sad zastarjelo ili je barem nadopunjeno kroz nekoliko generacija mišljenja. Nove čestice su otkrivene, nove teorije.

Pa to je stvarno lijepo, još ću povratiti povjerenje u Hollywood. U svakom slučaju, sasvim kompatibilno s ovim stranicama koje se zovu "Konstrukcija stvarnosti". Ima toga još, vezano uz posebne pokrete grudi ženskih vanzemaljaca u filmu Avatar. Prenosim dio Cameronove izjave novinaru Playboya (moj prijevod):

Animacija koristi fizikalnu simulaciju koja uzima u obzir gravitaciju, gibanje zraka i količinu gibanja njene kose i tijela. Imali smo kadar u kojem Neytiri dolazi u poseban položaj i, zbog toga jer je osvijetljena narančastim svjetlom, ono osvijetli i njene bradavice. To je bilo dobro, osim što želimo PG-13 kategorizaciju (prigodno za mlađe od 13 godina), pa smo to morali popraviti. Stavit ćemo to na posebno izdanje filma na DVD-u, bit će to kolekcionarski predmet. Neytiri kao Playboyeva zečica bi također bila dobra ideja.

Wikipedia ima zanimljiv članak o Cameronu iz kojeg sam saznao da je Cameron i član NASA-inog savjetodavnog vijeća, ali moram priznati da većinu od njegovih filmova ne volim. Mislim da je drugi Alien najgori od svih, možda bi Terminator mogao proći. Ali, sad svakako imam dobar razlog da odem pogledati Avatar. Dodatni razlog je što ga je Cameron snimao unaprijeđenim stereoskopskim kamerama, a stereoskopija je nešto što stvarno volim, o čemu sam mnogo puta predavao i što sam i sam stvarao (vidi ovaj članak).

<< Javna i privatna znanost L. Wittgenstein i otkrivanje tople vode >>

Zadnji put osvježeno: 18. prosinca 2009. godine